BITI SIGURNA OSOBA KOJOJ JE STALO DO UČENIKA

19. 11. 2026. | Aktualno školastično

Od ove nastavne godine s nama je nova psihologinja Marina Schiavon

 

Početkom nove nastavne godine u OŠ Jure Kaštelana zaposlena je  nova mlada školska psihologinja Marina Schiavon jer je prethodna školska psihologica Elena Boljkovac otišla na novo radno mjesto. Budući da nas jako zanima tko je to tko će sada s nama razgovarati kad budemo imali neki problem, odlučili smo ju intervjuirati. Psihologinji Schiavon OŠ Jure Kaštelana prvo je radno mjesto nakon završetka Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i prije toga nije odmah znala točno što želi. Već nekoliko godina volontira u udruzi “Smiješak za sve” kao teta pričalica i u udruzi “Kako si?”. Čita djeci u bolnicama, a ovako voli prirodu, duge šetnje sa psom, trenirati, družiti se…

Koji su vaši prvi dojmovi o Osnovnoj školi Jure Kaštelana?

Jako je dinamično, veselo i puno novih lica, kolega i djece. Prvi dojam svakako je vrlo pozitivan, voljela bih što duže ostati. S učenicima vjerujem da sam vrlo dobro „kliknula“ i nadam se da ćemo dobro surađivati te da će svi učenici dobiti potrebnu podršku, i da ću im odgovoriti na sva pitanja i pomoći oko svega što im je potrebno.

Spomenuli ste da niste odmah znali u kojem smjeru psihologije biste išli, kako ste se onda odlučili za ovaj smjer?

Da, kada sam upisivala fakultet, nisam znala točno kojim smjerom bih išla, psihologija je jako široka, međutim na 2. – 3. godini studija odlučila sam da bih radila posao koji uključuje djecu, jer jako volim raditi s njima, sva ta volonterska iskustva koja sam imala, razne edukacije i predmete koje sam birala, svi su na kraju bili vezani uz dječiju dob ili mlađu odraslu dob. Uvijek sam posebno suosjećanje imala za djecu, osobe s invaliditetom i starije osobe, tijekom fakulteta sam radila u staračkom domu, što mi je bilo jako zanimljivo. Uvijek sam se više vidjela u radu sa tim malo ranjivijim skupinama.

Što biste voljeli da učenici zapamte, ili kako da se osiećaju nakon razgovora s vama?

Najvažnije mi je da osjete da sam prisutna u tom razgovoru, te da im zaista želim posvetiti svu pažnju i saslušati ih. Važno mi je naravno da osjete da je netko tu u školi za njih tko će ih slušati, da znaju da imaju neku sigurnu osobu kojoj se mogu uvijek obratiti. Nažalost, u školi mi se čini zbog broja djece da bi bilo odlično da nas ima još više odraslih radnika koji na ovakav način mogu pristupiti djeci.

Možete li nam malo više reći o tome zašto vam je važno da vas u školi bude više radnika koji na ovaj način mogu pristupiti djeci?

Naravno, u dosadašnjem radnom iskustvu najviše mi je bilo žao što nas nema više da možemo što intenzivnije raditi sa svom djecom. Osim toga kada imamo više vremena i ljudi u timu možemo graditi dublji odnos s djecom i biti tu za njih kada im je stvarno potrebno naše prisutstvo. Jer ovako s obzirom na radni dan ponekad mi se čini da ne uspijemo sve što bismo htjeli ili koliko često bismo htjeli.

Rekli ste o nekim stvarima koje vam nedostaju u ovom poslu, a ima li i koje su one koje vas ujutro čine sretnima da dođete na posao?

Naravno ima ih puno, najviše volim dinamiku, svaki dan je drukčiji i s vremenom osjećam da se stvara povezanost između učenika i mene, i tu povratnu informaciju od učenika da osjete da mi je stalo, što mi je svakako najdraža stvar u vezi s ovim poslom.

 

Neva Topolovac, 7. c, fotografija: Laura Ortolan, 7. c

Sve objave iz rubrike Povratak na naslovnicu

NAJNOVIJE

Medijski kutak

Školska himna

Kaštelanov vremeplov

Strahomatika (Film)

Liliems koncert

Albanska večer

E-knjige

Iz Vidrina pera

Ivana Bilić - Linda Šimunović Nakić - Ela Družijanić Hajdarević, Iz Vidrina pera

Radio Zeleni val

Svakodnevne aktivnosti

Medijski retrovizor

Pjesma živom pjesniku

Svijet Kaštelanaca

Borna čestita 50. rođendan škole

Pozdrav osmaši

Posebni suradnici

Lucijan i Oka