ADAM JOJ ŽELI LIJEP ŽIVOT

16. 09. 2024. | Školski kreativci

Jedna priča dviju autorica, naših novinarki, ukazuje nam na

razvijenu novinarsku maštu, ali i sinkronicitet. Naime, budući

unuk naše voditeljice nosit će isto ime kao doktor u priči, a

činjenica je da to ime nije prečesto u zadnje vrijeme 

 

Jedna priča dviju autorica, naših novinarki, ukazuje nam na razvijenu novinarsku maštu, ali i sinkronicitet. Naime, budući unuk naše voditeljice nosit će isto ime kao doktor u priči, a činjenica je da to ime nije prečesto u zadnje vrijeme. Za one koji ne znaju, sinkroniciteti su događaji koji su povezani jedan s drugim ne tako logičnim slijedom uzroka i posljedice, već onim što je u klasično doba bilo poznato kao vjerovanje da postoji akauzalni odnos između događaja iznutra i izvan nas.

A sada, uživajte u priči! 

 

ADAM JOJ ŽELI LIJEP ŽIVOT

Za Ingrid jučer je bila prava katastrofa. Sve je počelo ujutro kad se Ingrid ustala na lijevu nogu, zapravo svaki je školski dan bila mrzovoljna. Ingrid se lagano gegala do škole dok je prebacivala svoju dugačku kovrčavu smeđu kosu preko ramena na leđa koja su nosila veliku i tešku s puno knjiga, crnu torbu. Nije voljela školu. Bila je pospana sve do sata kemije kad ju je profesor trebao ispitivati. Padne joj na pamet ideja da pobjegne iz škole. Krenuo je sat, a ona je pitala profesora smije li na WC. Profesor joj je dopustio. Prošuljala se iz učionice i kao lopov se šuljala do WC-a. Dignula je glavu i pogledala mali prozorčić na vrhu zida WC-a. Čim ga je ugledala znala je da je to njezina jedina karta za bijeg. Još je jednom dobro pogledala oko sebe ne šulja li se još netko ovdje. Stavila je jednu nogu na radijator a drugu na cijev koja je virila iz zida. Dugačkim rukama otvorila je mali prozorčić, sjela se na rub prozora i mentalno se pripremila za skok od jednog metra, pogledala iza sebe i skočila. Nije se osvrtala iza sebe nego je hrabro gledala naprijed prema putu do svoje zgrade. Shvatila je da je poderala svoju najdražu sivu hudicu i uprljala svoje crne traperice te da su joj se odvezale bijele tenisice, no to ju nije obeshrabrilo i zaustavilo u njezinu planu. Nakon što je izašla iz školskog dvorišta malo je usporila, no nakon nekog vremena osjetila je da ju netko slijedi, pa je ubrzala. Budući da je brzo došla doma bila je sama, jer su njeni roditelji još uvijek bili na poslu. Kad su se njeni roditelji vratili sve su saznali, ali ne od Ingrid već od ravnatelja. Upravo sad oni razgovaraju o tome u blagovaonici tako žustro da se to čuje sve do Ingridine sobe na katu. Stan ima dva kata, što je super za Ingrid zato što ima svoju sobu i kupaonicu odvojenu od drugih soba. Svanulo je još jedno predivno jutro uz zvuk ptičica, no za Ingrid to je bila još jedna noćna mora. Opet je morala u školu. Obukla se spremila knjige, počešljala kosu i obula tenisice. Nije nosila svoju najdražu hudicu ni crne traperice, nego crnu trenirku i ružičasto-crnu hudicu. Izašla je iz stana uzevši ključeve koji su joj stajali na ormariću pokraj ulaznih vrata. Pozvala je dizalo. Nije mu dugo trebalo da dođe. Na pola puta svijetla su se ugasila no ono je i dalje išao prema dolje. Dizalo je polako ubrzavalo, kada je izašla shvatila je da je u napuštenoj tvornici u kojoj su se prije radili pokusi što se moglo vidjeti po razbijenim epruvetama na podu. Malo je njuškala i shvatila da su se pokusi radili na životinjama, što je dokazivao dnevnik kojeg je pronašla ispod strganog stola. To je bio dnevnik čiji je vlasnik bio Dr. Adam. Nešto se začulo iza nje, no kad se okrenula vidjela je samo kako epruveta pada sa police prekrivenu paučinom. Sve knjige s police su počele padati njoj na glavu. Počela je trčati prema dizalu, no vrata dizala naglo su se zatvorila. Što da sad učini? Hvala Bogu, i zadnja knjiga joj je pala na glavu kad počne blinkati svijetlo, nešto je vidjela, to je bila sjena čovjeka. Krenula je prema sjeni, kad su se vrata dizala otvorila. Jedan glas joj je govorio da krene prema sjeni, a drugi da se spasi i uđe u dizalo. Na tren se zamislila, odlučila je da će ipak ući u dizalo. Stavila je dnevnik Dr. Adama pod ruku i jurnula u dizalo. Kada je ušla u dizalo svijetla su se prigušila, nepoznati čovjek primio ju je za ruku i dao joj misteriozno pismo. Škiljila je pokušavajući vidjeti što piše u pismu. U pismu je pisalo:

Bok Ingrid, nađemo se sutra u starom parku u 16 sati.

,,Tko mi je to poslao?“

Nije bilo potpisa. Drrrr- oglasio se alarm. „Sve sam ovo sanjala?“ pomislila je Ingrid, kad je shvatila da je u svom krevetu. Začuđeno je gleda u strop. Nešto joj je smetalo pod rukom, u ruci je i dalje držala dnevnik Dr. Adama. ,,Nisam sve sanjala?“ opet je pomislila. Ustala se i obukla, već je bilo 15 sati. Izašla je iz zgrade i krenula prema napuštenom parku. Došla je u park i čekala nekoliko minuta. Pomislila je da je to sve laž. Na podu je bila svijeća, Ingrid je palo pismo iz džepa. Uspjela ga je uhvatiti prije nego što je pao na svijeću i zapalilo se. Kad je pismo bilo blizu plamena vidjela je da još nešto piše. Približila je pismo plamenu i opet pročitala pismo, tamo je pisalo:

Bok Ingrid, nađemo se sutra u starom parku u 16 sati. Bok, ako ovo čitaš to znači da si pametna ili da imaš puno sreće. Nije važno. Ovo ti pišem zato da te upozorim, moraš se paziti Dr. Adama, nije umro, želi na tebi izvoditi svoje pokuse. Prije smo bili prijatelji, no poboljšao sam njegov izum i sad me mrzi i želi mi se osvetiti tako da radi pokuse na tebi. Bježi!

Opet bez potpisa. ,,Bježi?!“ pomisli Ingrid ,,Od čega? Možda od tog Adama?“. Začas se zamislila. ,,Adam, Adam… stalno se spominje taj neki Adam, zvuči mi poznato…“ kaže Ingrid gledajući u pismo. Polagano je krenula prema kući, a sad se ispred nje se stvori čovjek u dugačkoj bijeloj kuti, sa crnim brkovima i velikim crnim cilindrom. Na uprljanoj kuti bila je uništena pločica na kojoj je izblijeđenim crnim slovima pisalo Dr. Adam. „Aaaaa!“ stajala je Ingrid razjapljenih usta i širom otvorenih očiju. Nije znala što da radi pa je počela trčati. Odjednom začuje pomalo poznat glas: ,, Čekaj ja sam tvoj…” Ingrid se naglo zaustavi i okrene prema njemu. ,,Daaa…“ obrati se Ingrid Dr. Adamu pokazujući rukama da nastavi. ,,… Ja sa…“pokušavao je reći kad ga Ingrid zaustavi ,,Ne, ne ipak mi nemoj reći.“ Zaustavi ga Ingrid, mičući svoju dugu i kovrčavu kosu s očiju, stavljajući je iza uha, da bi bolje vidjela Dr. Adama svojim velikim i znatiželjnim plavim očima. „Smijem vidjeti to pismo?“ pitao je Dr. Adam zbunjenu i preplašenu Ingrid. „Evo ti.“ pruži Ingrid pismo Dr. Adamu. Nakon što je Dr. Adam neko vrijeme gledao u pismo, ljutito kaže: „Znao sam…“. Dr. Adam promrmljao je još nekoliko riječi dok ga je Ingrid zbunjeno gledala čekajući objašnjenje. „Moraš ići…“ reče Dr. Adam. Napeto ga je gledala Ingrid čekajući nastavak. „Moraš ići u krevet!“ kaže Dr. Adam. U starom parku začuje se cvrkut ptičica, u trenu Ingrid otvori oči. U svojoj je sobi, pala je s kreveta, jutro je, i to predivno uz cvrkut ptičica, Ingrid je morala u školu. „Sanjala sam sve to? Sanjala sam da sam sanjala?“. Kroz otvoreni prozor sobe doleti pisamce, uistinu sasvim maleno, zavijuga zrakom pa se spusti na pod, skoro prođe ispod vrata no Ingrid ga zaustavi na vrijeme. Otvori kuvertu i pročita pismo još u pidžami. U pismu je pisalo:

Želim ti lijep život. Još se vidimo.

Dr. Adam

Lorena Šimić i Sara Silov, 6. b, ilustracija canva AI anime (upute SM)

Sve objave iz rubrike Povratak na naslovnicu

NAJNOVIJE

Medijski kutak

Školska himna

Kaštelanov vremeplov

Strahomatika (Film)

Kaštelanci državni prvaci u badmintonu

Medijski retrovizor

Pjesma živom pjesniku

Svijet Kaštelanaca

Borna čestita 50. rođendan škole

Pozdrav osmaši

Posebni suradnici

Lucijan i Oka