DA I ŽELIM ODUSTATI OD GLAZBE, SPRIJEČIO BI ME ŽIVOT, TJ. LJUBAV

5. 02. 2025. | Izdvajamo, Tema broja

RAZGOVOR S GLAZBENIKOM DAMIROM URBANOM

 

Ne usude se mnogi biti svoji, drukčiji i autentični. Jedan od onih koji to čine

hrvatski je pjevač i kantautor Damir Urban. Živi i stvara u Rijeci, a svoje prve

hitove pjevao je u grupi Laufer od 1986. do 1995. Nakon toga zakoračio je u 

nove izazove s bendom Urban & 4, s kojim je izdao niz albuma od Otrovne kiše

do posljednjeg Lipanj, srpanj, kolovozTko ga nije još upoznao, imao je tu

priliku u popularnoj emisiji The Voice Hrvatska, gdje je debitirao kao mentor,

a za svoju finalisticu Anu Širić napisao je baladu Kažu svi da izmišljam. 

 

Ne usude se mnogi biti svoji, drukčiji i autentični. Jedan od onih koji to čine hrvatski je pjevač i kantautor Damir Urban. Živi i stvara u Rijeci, a svoje prve hitove pjevao je u grupi Laufer od 1986. do 1995.  Nakon toga zakoračio je u nove izazove s Urban&4, s kojima je izdao niz  albuma, počevši s Otrovnom kišom do posljednjeg Lipanj, srpanj, kolovoz. Oni koji ga do sad nisu poznavali, imali su priliku upoznati ga u showu The Voice Hrvatska, u kojem je sudjelovao prvi put kao mentor, a s medicinskom sestrom Anom Širić, finalisticom poznate glazbene franšize iz svoga tima, snimio je predivnu baladu Kažu svi da izmišljam džentlmentski stavivši fokus na Aninu vokalnu izvedbu. Osim što je glazbenik, on je i slikar, gotovo je ostvario karijeru kao strip crtač, okušao se u glumi, a napisao je i slikovnicu Ludi škarpa. Divovski hrabro umjetnost ga nosi posvuda, ali „Sve dok pjesma nudi krila, moj je korak poput diva“. Prava osoba za rubriku Tema broja: Glazba i sport u ovogodišnjoj Fruli! 

 

Glazbenik ste i glazba Vam je profesija, no koje je njezino mjesto u Vašem slobodnom, tj. privatnom vremenu, što volite slušati? 

Slušam vrlo raznovrsnu glazbu. S obzirom na to da imam troje djece, od toga dvoje mlađe djece, slušam uglavnom dječju glazbu. Ono što se uglavnom kod nas sluša, to je glazba iz dječjih crtića. Kada je bio u modi Frozen, onda smo slušali Frozen, kad su bili Trolovi, onda smo slušali doma Trolove. A ono što ja uspijem uhvatiti u slobodno vrijeme, to je zapravo glazba koju slušam negdje na putu, kad putujem ili kad hodam gradom sa slušalicama. To je u zadnje vrijeme nekako sve lakša, sve blaža glazba. Slušam kantautore, od koje većine više nema. Među živima slušam Chrisa Christophersona, pa evo Willie Nelson je nedugo proslavio svoj 91. rođendan, slušam i njega, volim Brucea Springsteena, a u zadnje vrijeme jako puno slušam country glazbu, ali slušam sve. Slušam od klasike pa do punk glazbe. Dođe mi nekad vrijeme i za to. Znači, za svaku glazbu postoji vrijeme i mjesto. A budući da mi je glazba u životu intenzivno prisutna već dugi niz godina, ne smeta me ni tišina. Nekad mi odgovara kad se doma ne sluša ništa, kad je tiho i mirno i kad nema glazbe. Moram reći da i te trenutke sve više cijenim.

 

Balada Kažu svi da izmišljam, Urbanova autorska pjesma koju izvode Ana Širić i autor, dobila je nagradu Music Puba Zlatka Turkalja. (SM)

 

Da, razumijemo potrebu za tišinom, naročito mi u školi gdje je stalno bučno pod odmorima. Nego, rekli ste nam koja vam je omiljena glazba, a koji vam je najdraži sport? Zašto?

Eh, ja baš nisam neki sportski tip. Istina, trenirao sam kao mali atletiku, trčanje s preponama, bio sam i na dva natjecanja. U jednom trenutku života mi je atletika bila važan sport, a supruga i ja smo se bavili malo trčanjem rekreativno. Domaću sportsku scenu ne pratim, ali kada je neka liga prvaka ili svjetsko prvenstvo u nogometu, to znam pogledati. Isto tako pratim i boks, jer je moj tata znao ustajati po noći da bi gledao uživo boks mečeve i tako sam ja malo po malo kao klinac zavolio boks, tj. zavolio sam vrijeme koje sam provodio s njim zajednički po noći očekujući te mečeve. Tako se i ja dan danas znam dignuti po noći u očekivanju nekog važnog boksačkog meča ili nekog drugog sporta, nekih borilačkih vještina. Ostalo mi je to još od djetinjstva.

Osim što je glazbenik, on je i slikar, mislio je da će ostvariti karijeru kao strip

crtač, okušao se u glumi, a napisao je slikovnicu Ludi škarpa prema ideji

svog sina Istoka Zole o kojoj su razgovarali putem do Istokova vrtića

Divovski hrabro umjetnost ga nosi posvuda, ali sam kaže: „Sve dok pjesma

nudi krila, moj je korak poput diva“. Prava osoba za Temu broja Glazba i sport!

 

Evo, kad spominjete djetinjstvo, možete li nam reći koji vam je bio najdraži predmet u školi, a koji najgori?

Najdraži predmet mi je bio likovni, s obzirom na to da sam jako volio crtati, ali volio sam i prirodu i društvo. Najgori predmeti su mi bili tjelesni i matematika. Ako je bilo potrebno igrati nogomet, budući da sam s nogometom bio katastrofa, to sam pokušao izbjeći kako je god to bilo moguće. Isto tako nisam neki stručnjak za matematiku, ali vjerujem ovo: da mi je netko to dobro i pravovremeno objasnio, i ja bih možda zavolio matematiku. Vjerujem da je matematika vrlo zanimljiva, ali ja sam imao previše rupa u znanju tako da mi je u jednom momentu postala najgori predmet.

Novinari Čarobne frule kojima i ja pripadam još su djeca i još uvijek mijenjamo ideje što bismo mogli postati u životu. Kako je to bilo s Vama, što ste Vi željeli postati kao dijete?

Želio sam postati svašta. Naravno, kad sam bio klinac, želio sam postati kauboj, pa astronaut, pa ludi znanstvenik, ali zapravo ono što sam dugo vremena htio postati je strip crtač. Volio sam strašno stripove, crtao sam stripove, neke čak i objavljivao u omladinskim pa kasnije studentskim časopisima, i to mi je dugo bila velika ljubav. Dugo vremena mislio sam da ću zapravo biti strip crtač, a ne glazbenik.

 

 

 

 

Jeste li ikada u svojoj karijeri poželjeli odustati i što vas je spriječilo u tome?

Naravno da sam htio odustati. Od svega što sam radio u životu sam htio odustati, ali spriječilo me svaki put nešto drugo. Nekad je to inat, nekad je želja da drugima pokažem da nisam baš tako slab tip i da ne odustajem tako lako, nekad sam sebi ne želim biti jadan pa onda želim ustati i ponovno pokušati i ponoviti i uspjeti u tome gdje se trudim. Htio sam odustati čak i od glazbe. Svojevremeno sam tražio zamjenu za pjevača ili pjevačicu grupe Urban & 4. Imao sam neku ideju da bih ja zapravo samo snimao koncerte i radio pjesme, ali da više ne bih nastupao i pjevao. Dogodi se svako malo nekakav zamor materijala, kad čovjek ima puno koncerata i puno obaveza počinje ga malo stiskati u životu. Naravno da tu počinju dolaziti i silna pitanja i razmišljanja je li možda vrijeme za odustati od određenih stvari. Ipak, glazba je posebna stvar i emotivno sam vezan za to i bez glazbe više ne mogu zamisliti život tako da čak i da želim odustati od glazbe život bi me spriječio u tome, ljubav bi me spriječila, tako da bih se sigurno vratio.

Koje je vaše najljepše iskustvo iz The Voicea?

Najljepše iskustvo mi je to što mi se pružila prilika da sam svoje iskustvo i znanje i sve ono što sam naučio tijekom dugog niza godina sada bio u mogućnosti prenijeti tim mladim ljudima i na taj im način pomoći da ne prolaze kroz neke od loših stvari kroz koje sam ja prolazio. Tako mogu preskočiti neke stepenice i možda krenuti s neke bolje startne pozicije. Osim te pomoći i suradnje, lijepo je bilo što sam imao prilike upoznati i cijele obitelji tih takmičara ili takmičarki, njihovu braću i sestre, dečke i djevojke. Svi smo postali kao jedna velika obitelj. Pomagali su jedni drugima i drago mi je da je izostala kompetitivnost, tko će biti prvi, tko drugi, tko će pobijediti, tko neće. Vjerujem da je u našem timu prevladalo prijateljstvo i ljubav prema glazbi i da su podjednako željeli uspjeh sebi i drugima. Na to sam iznimno ponosan.

Što vas inspirira u pisanju pjesama?

Kako za koju. Budući da ja radim i glazbu i tekst i priču, teško mi je reći. Recimo, ako netko od mojih bliskih prijatelja doživi nekakvu situaciju, poželim to na jedan svoj način prenijeti u oblik pjesme. I onda počnem pisati tekst, a u isto vrijeme se zna dogoditi da zviždim ili pjevušim nekakvu melodiju. I onda jedan dan čovjek uzme gitaru, pjevuši tu melodiju, slučajno se sjeti tog teksta koji je pisao pred nešto vremena, pokuša ga spojiti i dogodi se čudesan spoj teksta, glazbe i melodije. Međutim, nekad se dogodi da pjesma ima savršenu melodiju, ima savršenu glazbu, ali tekst za to čekam mjesecima, a nekad ga i ne dočekam. Moj život i život ljudi s kojima sam okružen dovoljno je bogat, dovoljno stvari sam prošao u životu, vidio i doživio da više nemam potrebe putovati svijetom i prikupljati nove informacije koje će me inspirirati za pisanje pjesama. Sad mogu sjesti doma i naći inspiraciju u sebi i u svojim sjećanjima i u stvarima koje sam preživio u prošlom vremenu i u životu do sada a da nigdje ne putujem, nikoga ne sretnem ili s nekim pričam. Proživljeni je život kao inspiracija sasvim dovoljan.

Smeta li vas kada hodate gradom i kada vas netko pita da se fotografira s vama, tj. nedostaje li vam privatnost?

Što se tiče fotografiranja, naravno da me ne smeta. Ne smatram to ničim čudnim. Oni su me jednostavno vidjeli na televiziji ili negdje i sad vide lika s televizije na cesti pa im je refleks da požele imati fotku sa mnom. Jedan dio tih ljudi vjerojatno ne zna ni jednu moju pjesmu, svjestan sam i toga, ali s obzirom na to da sam javna osoba, nije mi to teško i problem. Problem nastane kad ljudi jednostavno ne shvaćaju da možda nije svaki trenutak dobar za to. Može se dogoditi da se, recimo, nalazim u nekoj teškoj situaciji, nešto sam upravo saznao, neku lošu vijest vezano za nekog iz moje blizine, može se dogoditi i nešto loše u životu, i u tom trenutku sigurno mi nije do slikanja. Ako me tada netko pita: „Oprosti, Urbane, može slika?“ pokušam na lijep način objasniti „Nemojte se ljutiti, nije mi sad do slikanja. Napravit ćemo sliku drugi put.“ Ako je osoba normalna, shvati i kaže „Nema problema, oprostite.“ i nastavi dalje pa me pita drugi put. A ako osoba ne razumije i dalje ustraje u tome da hoće sliku i nije ga briga kako se ja taj trenutak osjećam, u tom slučaju nemam velikog razumijevanja za takve osobe. Takvi mi fanovi stvarno ne trebaju.

 

Slikovnica za koju je tekst napisao Damir Urban prema ideji svog sina Istoka Zole. Objavila ju je Croatia Records. (SM)

 

Što volite raditi dok se ne bavite glazbom?

E, sad dolazimo do jedne zavrzlame. Ja zapravo u životu uopće ne radim ništa, ja se bavim isključivo s onim što volim. Glazba je u potpunosti ukrala sve moje vrijeme i sve manje imam vremena i za slikanje i za bavljenje nekim drugim hobijima i ljubavima koje sam imao dugi niz godina. Glazba je sve okupirala i sad sam u jednoj suludoj situaciji gdje, recimo znam biti ljut kada imam koncerte jer onda ne stignem raditi nove pjesme. Počnem nešto raditi i pisati i sad moram ići na put svirati tri dana zaredom i onda sam ljut na to što moram ići svirati i neću stići ništa napraviti. Tako da sasvim suludo to zvuči, ali je to istinito. Svaki slobodan trenutak iskoristim da bih nešto čačkao, igrao se s glazbom kao malo dijete. Netko slaže lego kocke, netko igra igrice, netko surfa, a ja sjedim s gitarom i čačkam, zapisujem u blokić nekakve rečenice koje mi padaju na pamet. To volim raditi u slobodno vrijeme. Naravno, u trenutcima kad nisam sposoban za tako nešto, vratim se nekoj knjizi koju sam započeo čitati. Zna se dogoditi da istovremeno čitam par knjiga različitih sadržaja, tematika, pravaca i čitam sve to u isto vrijeme, malo jednu, malo drugu, malo treću, ovisno o trenutku. Čitanje i čačkanje su mi dvije strasti kako volim provoditi slobodno vrijeme. Sve ostalo vrijeme sam samo otac, vrijeme mi “ukradu” djeca. Trudim se da nešto vremena budem i dobar muž i da nešto vremena ostane i za mene i suprugu. Ali to je već stvarno znanstvena fantastika, jer nam djeca okupiraju svaki slobodan trenutak. Morali bismo pobjeći da bismo bili negdje na miru i sami što, dakako, ponekad i uspijemo. 





Lara Miloš, 7. b, foto: privatna arhiva Damira Urbana

Sve objave iz rubrike Povratak na naslovnicu

NAJNOVIJE

Medijski kutak

Školska himna

Kaštelanov vremeplov

Strahomatika (Film)

Kaštelanci državni prvaci u badmintonu

Medijski retrovizor

Pjesma živom pjesniku

Svijet Kaštelanaca

Borna čestita 50. rođendan škole

Pozdrav osmaši

Posebni suradnici

Lucijan i Oka