Kako se prometna tema u gradu Zagrebu od tinejdžerske novinarske poezije prometnula u razbijenu iluziju
Kada mi netko spomene grad Zagreb, prva misao odmah mi padne na gusti promet i stare zagrebačke tramvaje koji škripeći po tračnicama prolaze kroz grad. Jesensko jutro u Zagrebu djeluje užurbano i nekako živo, dok tramvaji puni uspavanih putnika polako prolaze pored sivih i mokrih pločnika prekrivenim jesenski obojenim lišćem. Na semaforima crvena svjetla, koja stvaraju kolone putnika u automobilima, a oni nestrpljivo isčekuju zeleno svjetlo. U jednom zagrebačkom tramvaju punom škripanja starih vrata i šapata sve su dio rutine Zagrepčana. Glavna stvar je promet tijekom posljepodneva koji je uglavnom pun dugačkih kolona, nestrpljivih ljudi i trubljenja automobila, vozača koji nervozno gledaju ispred sebe i tapkaju po vrhu volana. U to vrijeme oko njih ubrzani putnici sa šarenim kišobranima trčkaraju svojim putem po sklizavim ulicama. Ljudi na autobusnim stanicama stalno okreću glavu u smjeru odakle bi autobus zvan čežnja trebao stići i željno isčekuju njegov dolazak, za to vrijeme pretražuju svoje torbe i traže karte. Djeca naslonjena na prozore automobila gledaju kroz njih i osmjehom i mahanjem pozdravljaju putnike u drugim vozilima. Gradske se ulice sve češće iznenada zatvaraju, zbog čega vozači mijenjaju put, dok namrštenim licima okreću svoja vozila, motori se guraju pokušavajući pronaći svoje mjesto kroz sav taj kaos i gužvu. Radovi u ulicama, gužve i neprestana čekanja najveći su strah svakog vozača. Kroz otvoreni prozor ulaze mirisi motora i benzina. I to je to, normalni jesenski dan u prometu Zagreba. Ali ne mogu prometne gužve utjecati na moju ljubav prema bijelom Zagrebu gradu, zar ne?… Zagreb, Zagreb, otvara vrata parkova sna… Kad grad puca po šavovima, zaplesat ćemo s plavim šalovima…
Tako bi izgledao promet kao urbana poezija u prozi mlade novinarke. Ali, prometna se poezija ubrzo može prometnuti (ha!) u razbijenu iluziju.

I sad se pitamo, zar stvarno u isto vrijeme mora biti toliko radova na cestama??? Koliko će još trajati radovi na nadžvonjaku kod Selske? Kako je moguće da se postavi ploča s datumom početka radova 4. svibnja 2026. sa zahvalom za razumijevanje, ali nigdje nema datuma ZAVRŠETKA radova?
Ja živim u četvrti gdje mi je škola, ali moja razrednica, koja nije vozač, živi u Španskom. Pa sad ti stigni na vrijeme svaki dan na posao s takvim prometom. Previše zgrada, premalo suvisle infrastrukture, čujem odrasle kako komentiraju. Tko u takvoj situaciji može ostati normalan u prometu? Jedino je dobro što famozni raskin bus 107 sada ide cijeli dan.
Neva Topolovac, 7. c, foto: S. Miloloža


