Voditeljica Hana uvijek je bila tu da nam pomogne, da nam pruži savjet i nauči nas. Ona me jako inspirirala jer se na njoj vidi koliko se voli baviti kiparstvom i umjetnošću. Sve je naše ideje podržala i pomogla nam ostvariti ih. Osim starih električnih uređaja upotrebljavali smo i pur pjenu, stiropor, vruće ljepilo, pik trake i razne druge materijale. Također naučila sma novu tehniku zvanu kaširanje. Njome sam napravila jednu od svojih skulptura i jako sam zadovoljna

Ove sam godine već po drugi put sudjelovala na Novogradskom proljeću, ali i na Kiparskoj radionici. Prve godine radili smo s glinom, gipsom, ljepilom za pločice, stiroporom i mnogim drugim materijalima. Ove godine potpuno smo promjenili način.

Kada sam prvi put došla pred Osnovnu školu Rivarela u nedjelju ujutro dočekao nas je voditelj Slikarsko-scenografske radionice koji je vodio otvorenje radionica skupa sa svim ostalim voditeljima. Nakon kratkog uvoda prozvali su nas po radionicama i onda nas je voditeljica kiparske radionice Hana Lukas Midžić, akademska kiparica, uvela u učionicu.

Smjestili smo se u učionicu, predstavili jedni drugima te započeli raspravljati o temi i idejama. Ovogodišnja tema bila je “Kad jesmo i kad nismo” što je za nas kipare odlično jer je tema jako opširna te zbog toga imamo puno više ideja i mogućnosti. Zatim smo otišli u “srce” škole i pokupili stara računala, monitore, tipkovnice, laptope i razne druge električne uređaje koje smo rastavljali i razvrstavali. Imali smo četiri pomoćnika — troje srednjoškolaca i Predrag koji se bavi elektronikom. Predrag nam je pomagao sve naše ideje koje su trebale svijetliti, vrtiti se ili micati na bilo koji način pretvoriti u stvarnost.

Voditeljica Hana uvijek je bila tu da nam pomogne, da nas savjetuje i nauči. Ona me jako inspirirala jer se na njoj vidi koliko se voli baviti kiparstvom i umjetnošću. Sve je naše ideje podržala i pomogla nam ostvariti ih. Osim starih električnih uređaja koristili smo i pur pjenu, stiropor, vruće ljepilo, pik trake i razne druge materijale. Također naučila sma novu tehniku zvanu kaširanje. Njome sam napravila jednu od svojih skulptura i jako sam zadovoljna. Radionice smo imali dva puta dnevno po 3h što vam se možda čini kao puno, ali vrijeme je jako brzo prošlo kroz druženje, zabavu, smijanje i upoznavanje. Pauzu tijekom radionica imali smo kada god smo htjeli, a često smo znali kupiti vafle u školi koje bi onda međusobno podijelili.

Na završnoj priredbi plakala sam ravno 45 minuta bez prestanka jer sam znala da se nakon ovog tjedna moram vratiti nazad u realnost. Novigrad je definitivno jedno nezaboravno iskustvo

Napravila sam dvije skulpture. Jedna je profil lica čovjeka čija je kosa stvorena od raznih žica, baterija, miševa, kabela… Lice je napravljeno stiroporom i tehnikom kaširanja, u kojoj sam uživala. Na završnoj priredbi, koja se dogodila na ulazu u CMIK, mi smo trebali biti žive skulpture. Moja prijateljica i ja napravile smo robotske ruke kao naše druge skulpture. Prvo smo uzele plastične rukavice koje se koriste za pur pjenu i omotale ih pik trakom. Zatim smo pronalazile ostatke računala, tipkovnica itd. i njih nasumično ljepile po rukavicama.

Ekipa u Novigradu bila je odlična. Jako sam se zabavila i svaki dan sam se veselila radionicama. Druženje po sobama, bojenje kose, večernji programi, slobodno vrijeme, jutarnja tjelovježba, 20 000 koraka dnevno, smijanje, nova prijateljstva, šetnje, hrana, sve je to obilježilo moje vrijeme u Novigradu.

Taj tjedan nekako je bio duži nego ostali, ali je isto tako prošao i brže nego ostali jer je svaki dan bio jako ispunjen. Na završnoj priredbi plakala sam ravno 45 minuta bez prestanka jer sam znala da se nakon ovog tjedna moram vratiti nazad u realnost. Novigrad je definitivno jedno nezaboravno iskustvo za koje se nadam da će se ponoviti.

Kiara Delić, prošlogodišnji 8. b, foto: S. M.