KAŠTELANSKE INVENCIJE PO PROBAMA I PRIREDBAMA
Četiri do pet priredaba tijekom školske godine zahtjevan je organizacijski pothvat, no često to bude i više. Za sve je potrebna invencija, motivacija, strpljenje, upornost, dosljednost i kvalitetna suradnja djelatnika škole, učenika i roditelja, a mi se pitamo zašto naš novi školski objekt nema pozornicu, binu, kakvu, recimo, ima OŠ Mladost u svojoj velikoj blagovaonici ili OŠ Antuna Gustava Matoša u onoj divnoj dvorani u potkrovlju gdje se održava županijska LiDraNo smotra Grada Zagreba. Nije li se novi školski prostor mogao bolje organizirati imajući na umu i mlade umjetnike, kulturnjake, a ne samo informatičare, stemovce i sportaše? A nama se bliži Dan škole…
Svaka škola ima svoj ritam školskih priredaba. Njihov broj ovisi o dogovoru školskog kulturno-umjetničkog tima i planiranju kulturnih aktivnosti, a u OŠ Jure Kaštelana uobičajilo se imati nekoliko zajedničkih školskih svečanosti: priredbu za prvašiće, pa za Dane kruha (zahvalnosti za plodove zemlje), a onda za Svetog Nikolu u organizaciji školskih vjeroučiteljica. Uz Kaštelanov rođendan cijela se škola uključuje u veliku tematsku središnju priredbu za Dan Škole u kojoj je uvijek i božićni blok. U drugom polugodištu planira se uvijek zajednička priredba za oproštaj osmaša, a učiteljice po razredima organiziraju priredbe za oproštaj četvrtaša.
Uz tematske priredbe za Dan škole, niz je pojedinačnih razrednih priredaba, u razrednoj nastavi, onih za maskenbal, Valentinovo i još pokoja ovisno o samoj učiteljici ili učitelju. Kulturna događanja upotpunjuje svojim redovitim aktivnostima školska knjižničarka koja organizira susrete s piscima i drugim zanimljivim ljudima u školskoj knjižnici ili maloj dvorani, kao što je ove godine bio onaj s Damirom Hoykom.
Zadnje dvije godine učiteljica Glazbene kulture Mirjam Bungić u suradnji s profesoricama Hrvatskog jezika Sanjom Miloložom i Anom-Marijom Jašek organizira i Dan glazbe i poezije, kao dodatnu priredbu u kojoj nastupaju učenici glazbenih škola, ali i mladi školski literati. Kad je u školi bio profesor Jašek, organizirali su se također koncerti, ali i promocija glazbenog albuma Svijet kaštelanaca.

Ove godine priredba za Dane kruha premještena je u sportsku dvoranu, a u školskom holu uređen je prigodni izložbeni kutak. Foto: Sanja Miloloža
Ove godine stručna služba je u suradnji s roditeljima učenika albanske nacionalnosti organizirala posebnu svečanost namijenjenu uz Dan albanske neovisnosti i Dan albanske zastave, o čemu smo već pisali u Čarobnoj fruli pod naslovom Albanska večer.
U školske priredbe ne ubrajamo događanja rezervirana samo za učenike, kao što su ples pod maskama za učenike viših razreda i izbor najbolje maske, ili kao što su u sklopu jednog projekta psihologice Elene Boljkovac organizirane filmske večeri za šestaše (taj se projekt, na žalost svih filmoljubaca, više ne provodi).
Pa ipak, središnja je svečanost uvijek Dan Škole. Najveća je takva priredba bila ona u Hypo centru 18. prosinca 2017. (danas Addiko bank) za 50. obljetnicu Škole pred više od 500 ljudi kada su učiteljice, profesori, pa čak i ravnatelj pjevali rođendansku band aid pjesmu s porukom: STOP GRUBIJANIMA. Ako to još niste čuli, svakako kliknite ovdje i otkrijte tko se od današnjih profesora sve usudio stati na pozornicu i pjevati.

Izložbeni kutak mijenja svoj postav tijekom školske godine. Za Vukovarski toranj zaslužna je profesorica povijesti Melina Hapadžić, a za lampione i izložbu profesorica Dubravka Đuretek-Šuper. Foto: Sanja Miloloža
Ne biste vjerovali, ali priredbe i učenicima, i roditeljima i djelatnicima jako nedostaju kad postanu suočeni s činjenicom da ih ne mogu organizirati. Recimo, za vrijeme korone nismo mogli zbog pandemije na adresu Vladimira Ruždjaka 2a, pa smo napravili televizijsku emisiju TV VESELJE ZA LJUDE DOBRE VOLJE umjesto priredbe uživo. S druge strane, tijekom boravka u gostima za vrijeme izgradnje novog školskog objekta na staroj adresi, pa je profesorica Miloloža osmislila Priredbu u knjizi, školu u gostima, doslovno priredbu u knjizi za vrijeme našeg “podstanarstva” na sedam različitih lokacija. Koliko je i takva svečanost bila uspješna, svjedoči činjenica da je Čarolija čitanja (što je bila tema priredbe) kao posebno lijepa uzor-knjiga objavljena na platformi Bookcreator u rubrici Foreign Languages. Čaroliji čitanja možete pristupiti na našoj e-polici s e-knjigama na naslovnici, ili jednostavno kliknite ovdje.
Ipak, najdraže su nam one prave, žive priredbe, kao što bi nam trebalo biti najdraže komunicirati uživo, živom riječju, a ne preko ekrana. Kad podvučemo crtu, sve su to lijepe školske svečanosti i susreti što pokazuju koliko učenici u suradnji sa svojim učiteljima mogu biti kreativni i stvarati plemenitu vrijednost za svoj razred, školu, ali i širu lokalnu zajednicu. Takav je događaj bio i humanitarni koncert grupe LILIEMS održan 23. svibnja 2025. u velikoj sportskoj dvorani OŠ Jure Kaštelana. E, da je bila prava pozornica, bilo bi još bolje.
Priredbe se u Kaštelanu organiziraju u školskom holu, maloj dvorani ili velikoj dvorani, a nijedan od tih prostora nije dobar za izvedbe kulturno-umjetničkih programa. Nema mjesta za naše male glumce na daskama koje život znače, ni za plesače, ni za pjevače, ni za novooformljen školski bend… Baš šteta
Naime, četiri do pet osnovnih priredaba tijekom školske godine zahtjevan je organizacijski pothvat, no često to bude i više. Za sve je potrebna invencija, motivacija, strpljenje, upornost, dosljednost i kvalitetna suradnja djelatnika škole, učenika i roditelja, a mi se još uvijek neutješni pitamo zašto naš novi školski objekt nema kvalitetnu pozornicu, binu, kakvu, recimo, ima OŠ Mladost u svojoj velikoj blagovaonici ili OŠ Antuna Gustava Matoša gdje se održava županijska LiDraNo smotra, ili OŠ Špansko Oranice koja ima ukopanu pozornicu u školskom holu… Zašto je naša škola samo usmjerena na sport i STEM, a umjetničko je područje u arhitektonskom smislu zapostavljeno. Priredbe se u Kaštelanu organiziraju u školskom holu, maloj dvorani ili velikoj dvorani, a nijedan od tih prostora nije dobar za izvedbe kulturno-umjetničkih programa. Nema mjesta za naše male glumce na daskama koje život znače, ni za plesače, ni za pjevače, ni za novooformljen školski bend… Baš šteta. Samo da se malo bolje promislilo, sigurno bi se na triput većem prostoru u odnosu na stari objekt moglo naći mjesta i za kulturu i umjetnost. Jer, mudrost je narodna i univerzalna: Gdje ima volje, ima i načina.
Lucijan Edenlanski, foto Sanja Miloloža


