Učenica Gabrijela Petrović, 7. b, osvojila je 3. nagradu na 7. natječaju

za najljepše ljubavno pismo u kategoriji osnovnih škola u organizaciji

Knjižnice Sesvete. Čestitamo i učenici i njezinoj mentorici

Ladi Ledić na uspjehu koji nas podsjeća da je upravo ljubav

najvažnije što možemo jedni drugima dati – jer: bez ljubavi, sve prestaje.

 

Među 143 pristigla rada u trima kategorijama (osnovnoškolci, srednjoškolci i odrasli) odabrati 10 najboljih bio je težak zadatak stručnoga povjerenstva u sljedećem sastavu: Ivan Babić (književnik i predsjednik), Zvonko Zečević (dramski umjetnik i pjesnik), Evelina Rudan (pjesnikinja i predstojnica Katedre za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu), Biserka Gašparac (knjižničarka u mirovini), Diana Petrak (knjižničarka) i Nada Mihoković Kumrić (književnica). Završna svečanost održat će se u prostoru Čitaonice Knjižnice Sesvete u četvrtak, 13. veljače 2020. s početkom u 18 sati.

Čestitamo i ponosni smo, stoga objavljujemo pismo u cijelosti:

 

Dragi moj tajni prijatelju,
želim ti već dugo nešto reći, ali ne mogu. Ako bih ti sve to i rekla, počela bih se čudno smijati, bilo bi me jako sram i pobjegla bih glavom bez obzira. Jako se čudno osjećam kada sam u tvojoj blizini. Stoga ću ti u ovome pismu napisati ono što ne mogu izgovoriti.
Moje prijateljice imaju već hrpetinu dečkiju koji imaju mišiće, a već su prije imale hrpetinu simpatija koji su naravno trebali imati mišiće. Ali kod mene nije takav slučaj – ti si moja prva simpatija. I ne, nisu mi važni mišići jer – što ti to pomaže ako ne bildaš znanje? Ti si izvrstan učenik, jedan si od najboljih učenika naše škole. Osim što si pametan, imaš i najljepši osmijeh u školi. Svaki put kada te sretnem na doručku, zagledam se i ne mogu ništa reći jer te ipak ne poznajem baš dobro i nažalost, ne idemo u isti razred. Ja gledam tako u tebe i ti to primijetiš pa mi se nasmiješ tim velikim osmijehom koji u mojoj glavi sjaji kao zlato. Tada se gotovo srušim na pod od zaljubljenosti i sreće.
Kada sam tužna, sjednem na klupicu pod velikim odmorom. Sve nestane, samo ti ostaneš… Gledam kako ti moji prijatelji iz razreda prilaze i razgovaraju, a meni se to čini tako teško. Možda zbog tih kestenjastih očiju koje i bez riječi razgovaraju sa mnom – u parku, na školskom igralištu, na dodatnoj nastavi iz povijesti i geografije i na još puno mjesta.
Ne znam, možda već imaš neku simpatiju, ali meni zaista ne izlaziš iz glave…
Ovo pismo pronašao si u torbi jer ti ga nisam mogla osobno predati. Nadam se da ću u budućnosti biti hrabrija,
tvoja tajna prijateljica.

Prava je prigoda i da svim čitateljima Čarobne frule zaželimo sretno Valentinovo i poručimo: pišite pisma, još su uvijek jedan od najromantičnijih načina za iskazivanje osjećaja!

Lada Ledić, prof., mrežni fotokolaž (sm)