Iako je i UNICEF-ove radionice Lucijan malo prisluškivao, ipak najviše iskustva ima iz Zvjezdridža gdje se, vjerovali ili ne, također događaju situacije kao u 6. c OŠ Jure Kaštelana, a on, dakako, nije ni prvi ni zadnji živahan razred s kojim treba “izići na kraj”. Ali kako postići da vuk bude sit i ovca cijela, a razrednica konačno zadovoljna? Lucijan to vjerojatno zna

OŠ Jure Kaštelana, znamo, sudjeluje u projektu s UNICEF-om  „Za sigurno i poticajno okruženje u školama“ u kojem učitelji i razrednici sudjeluju u različitim radionicama sve kako bi stvorili što bolju razrednu klimu u svojim razredima. Iako je i te radionice Lucijan malo prisluškivao, ipak najviše iskustva ima iz Zvjezdridža gdje se, vjerovali ili ne, također događaju situacije kao u 6. c OŠ Jure Kaštelana, a on, dakako, nije ni prvi ni zadnji živahan razred s kojim treba “izići na kraj”. Ali kako postići da vuk bude sit i ovca cijela? Odgovor možda pronađete upravo ovdje, u Lucijanovoj pošti.



Dragi Lucijane,

mene u mom 6. c razredu muče neke stvari. Mislim, ja iskreno ništa ne mogu napraviti oko toga, ali naša razrednica može. Moj razred je jedan vrlo neozbiljan i djetinjast razred, pa ne slušaju ni razrednicu. To je jedna od stvari koja me muči. Taman nam se popravi odnos s razrednicom, i mi opet nešto zabrljamo. Po mojem mišljenju, profesorica Sanja ima sva prava ovog svijeta ljutiti se na nas, zato što mi stvarno jesmo loš razred. Naš odnos prema drugim profesorima je loš, većinom nas profesori ne vole baš zbog takvog ponašanja.

Ja sam svoje ponašanje skroz popravila. Na početku godine, iskreno, ne znam što mi se desilo. Meni je samo bitno da sam sada bolja nego prije, da sam aktivnija na satu i da ne radim probleme. Voljela bih i da ostatak mog razreda popravi ponašanje, možda najviše dečki i X. Nije loša cura, samo što radi previše problema, pa i ostale cure uvali u problem. To me najviše muči. 

Ali sada stvari postaju malo bolje, cure iz 6. c su se sprijateljile s curama iz 7. a. To je bar jedna briga manje za razrednicu. Isto bih voljela da popravimo odnos s profesorima, a najviše s razrednicom i profesorom Y. Ne možemo ništa osim slušati razrednicu. Ako poslušamo razrednicu i prestanemo raditi probleme, odnosi sa svima će nam se popraviti. Profesori će nas možda voljeti i zapravo htjeti raditi s nama. Tako da, po mom mišljenju, moramo slušati razrednicu. Trebali smo od 9. 9. 2025., ali smo jako zabrljali. Tako da, sada ćemo se svi truditi biti bolji (barem ja).

Tvoja L. 

 

 

 

Hej, hej, hej, L.,

jako mi se sviđaš, moram ti reći. Uvijek volim vidjeti poboljšanja, a ti si ih navela nekoliko (!): em  si se ti popravila, em su tvoje cure iz 6. c postale dobre s curama iz 7. a. Jedino mi nije jasno zašto te najviše muči jedna razredna kolegica umjesto svega ostaloga neugodnog što si navela. Nije čudno da su djeca djetinjasta, djeca su, ali i dijete mora znati granicu, kako u mom Zvjezdridžu, tako i u tvojoj OŠ Jure Kaštelana.  Ono što sigurno možeš pretpostaviti jest da je uvijek bilo poslušnijih i nestašnijih razreda. Problem je kad nestašluk postane bezobrazluk i drskost, kad sve prijeđe u nepoštivanje osoba i prostora škole u kojemu učite, jedete, razgovarate, družite se… 

I u Zvjezdridžu, mojoj školi, bilo je problema, to ti i Oka može potvrditi. Mi, doduše, nismo gubili glavu zbog six-seven, a nismo se bome ni kartali pod satom, ali uvijek je bilo nestašluka: često bi čarobni štapići nestašnih vilinskih učenika postajali pjevajuće fluorescentne žabe koje bi skakale na ploču i onda se pretvarale u starcream, vrišteće skočizvjezdice koje bi, kad bi pale na čiju glavu, postale rastopljeni sladoled što bi nam pokvarilo i polijepilo kosu, a to ni u vilinskom svijetu nije baš jednostavno rješivo. O buci koju su skočizvjezdice stvarale da i ne govorim. A buka, to ti moram reći, nikako nije dobra ni za imidž kod profesora (o, da, i vilinski profesori znaju biti itekako ljuti!), ni za koncentraciju, ni za usvajanje znanja. Vidiš, možda postoje i gore situacije od onih u 6. c.

 

I u Zvjezdridžu, mojoj školi, bilo je problema, to ti i Oka može potvrditi. Mi, doduše, nismo gubili glavu zbog six-seven, a nismo se bome ni kartali pod satom, ali uvijek je bilo nestašluka: često bi čarobni štapići nestašnih vilinskih učenika postajali pjevajuće fluorescentne žabe koje bi skakale na ploču i onda se pretvarale u starcream, vrišteće skočizvjezdice koje bi, kad bi pale na čiju glavu, postale rastopljeni sladoled što bi nam pokvarilo i polijepilo kosu, a to ni u vilinskom svijetu nije baš jednostavno rješivo. O buci koju su  skočizvjezdice stvarale da i ne govorim. A buka, to ti moram reći, nikako nije dobra za usvajanje znanja, ni za imidž kod profesora (o, da, i vilinski profesori znaju biti itekako ljuti!), ni za koncentraciju, ni za usvajanje znanja

 

Nego, jednom sam čuo mudru stvar koju bih rado podijelio s tobom: tišina i mir plodno su tlo za dobre misli. Kad je buka, onda se u nama sve uzburka i ne možemo se koncentrirati, ni mi, vilenjaci, koji imamo veću moć vladanja sobom od vas ljudskih dvanaestogodišnjaka, a kako ćete onda vi? 

Zato, slažem se s tobom u potpunosti. Rješenje je slušati razrednicu. Jer vam ona želi dobro i mir u srcu, i mir u prostoru, i mir u odnosima. Mir je  potreban za učenje, a u školi se, ipak, pod broj jedan, treba učiti. A to će biti najlakše kad jedni drugome ne smetate. Zato, ne odustajte od namjere da se smirite, da se popravite i provedite tu namjeru u djelo. Jer nije problem što je bilo (što je bilo, bilo je) nego kako će biti bolje ono što slijedi. Greška je tek kad uporno nastavljaš griješiti.

Postoji jedna stara izreka: “Sve u svoje vrijeme.” Postoji vrijeme za učenje kad je potreban mir, a onda i ono za radosnu dječju buku i zabavu. Iako smatram da škola mora biti zabavno i sretno mjesto, ona ponajprije mora biti poticajno okruženje za učenje i osobni rast. A njega nema ako ne uložimo trud, ni vilinski ni ljudski.

Eto, draga L., iako bih tvojoj razrednici rado poklonio svoj čarobni štapić, bojim se da bez vas učenika, vaše ljubavi i truda za promjenom i poboljšanjem ne bi proradio, pa joj umjesto toga prenesi moju podršku, a tebi šaljem velik i čarobni vilinski osmijeh

Lucijan

Ilustracija: Canva / CGPT + fotografija iz privatne zbirke S. M.