Nove umirovljenice Zdravka Ciglenečki i Gordana Petrović bile su i ostale svjetlokaz za učiteljstvo, uzorom za prijateljstvo

 

Svaki početak školske godine iznenadi nas nekom promjenom u djelatnom kadru. Otišla nam je učiteljica informatike Martina Galović u OŠ Ive Andrića zbog stalnog zaposlenja, a na njezino je mjesto zaposlen novi učitelj Denis Solaković. Dogodio se još jedan odlazak, i to na kraju prosvjetnoga vijeka. U više nego zasluženu mirovinu otišle su dvije legende naše škole: učiteljica Gordana Petrović i (eko)pedagogica Zdravka Ciglenečki na čije je mjesto došla nova pedagogica Ivona Vučković. Budući da se ta promjena dogodila kad učenici više nisu bili u školi, morat ćemo se zadovoljiti stihovima kojima ih je ispratila učiteljica Gabrijela Jurković kazujući pjesmu naše voditeljice.

 

VAŠE SJAJNE NITI

 

Ne želimo reći zbogom                                                       

Jer je doviđenja bolje                                                          

S legendom, našom Gogom,                                               

S ekosvjesnom našom Zdravkom.                                       

 

Želimo vam dati verse                                                            

Uspomena, dobre volje,                                                        

Zdravlja, smijeha, mnogo mora,                                           

Dragih ljudi i odmora.                                                            

 

A stvarno ste zaslužile,                                                           

„Kaštelan“ zadužile,                                                                  

Utkivale ste svoje biće                                                              

U naraštajne mnoge priče                                                         

 

I u bit svog kolektiva –                                                            

Bile ste nam iskra živa                                                              

Svjetlokaz za učiteljstvo,                                                          

Uzorom za prijateljstvo.                                                           

 

Zdravka draga, poigraj se                                                         

S unučicom slatkom svojom,                                                      

Mila Goge, pecaj, smij se,                                                           

S društvom svojim provodi se!

 

Nek’ vam dani vašeg mira

Uvijek budu premazani

Nasmijanom, vedrom bojom

Ozračja i glazbom svojom

 

I ponosom – jer ste dale

Što ste mogle, što ste znale

Utjecale na živote

I stvarale sjajne niti

 

Ekosvijesti i ljepote,

Mudrih misli i odnosa

Topline i osnaženja,

Empatije i dobrote.

 

A katkad ako teško bude

Da vas stegnu sjene straha,

Računajte na svoje ljude –

I zagrljaj, kavu, partiju šaha.

 

Ne želimo reći zbogom

Jer je doviđenja bolje

Sa Zdravkom, pedagogicom,

I s našom Goce, legendom.

 

“Učiteljica Gordana Petrović i pedagogica Zdravka Ciglenečki oprostile su se od svoje škole veselim druženjem i domjenkom na kojemu je gdjegdje zaiskrila i suza. Kad tko ostavi cijeli svoj radni vijek u jednoj školi, ili gotovo cijeli, i kad je potpuno posvećen odgoju i obrazovanju djece, ne može ostati neosjetljiv na sve one uspomene i tragove međusobne komunikacije i sebedavanja”, objasnila nam je profesorica Miloloža, autorica pjesme.

 

 

“Takvim osobama treba odati najdublju zahvalnost. Šteta što suvremeno hrvatsko društvo nije dovoljno osjetljivo da bi na pravi način vrednovalo učitelje i pedagoge koji su toliko mnogo davali od sebe cijeli život, a koji će imati tako malu mirovinu”, dodala je.

Katarina Šaravanja, 7. a,  foto: Sanjica Božičević