RUŽA HRVATSKA, VUKOVARSKA

17. 11. 2021. | Kultura i odrastanje

U spomen na nehuman, zločinački odnos prema svakoj poniženoj

i ubijenoj trudnici u ratu, prema svakom nerođenom djetetu,

kao upozorenje čovječanstvu akademski kipar Lovre Jakšić

izradio je spomenik pod imenom Ruža hrvatska. Spomenik je

otkriven 16. studenoga 2021. u Vukovaru ispred Bolnice.

 

Osamnaestoga studenoga 2021. bit će trideset godina od pada Vukovara i Škabrnje u Domovinskom ratu. Mi u Hrvatskoj živimo u slobodi zbog te žrtve. Nezaborav, duboka zahvalnost i zapaljena svijeća najmanje je čime možemo odati počast tom neprocjenjivom daru (Osnovna škola Jure Kaštelana, kao i Osnovna škola Ive Andrića u kojoj gostujemo zbog toga su se priključile i e-twinning projektu Grad, to smo mi o čemu ćemo vas kontinuirano obavještavati).

LJUDI I RAT

Neki ljudi kao da to i nisu. Jer biti čovjek ne znači samo biti pripadnik vrste Homo Sapiensa. Biti čovjek znači biti dobra osoba. Biti čovjek znači poštovati sve ljude i sva druga živa bića, bez obzira na njihovu nacionalnost, vjeru, izgled ili mišljenje. Biti čovjek znači biti human – baš kao što sama ta riječ, pomalo ironično, dolazi od riječi čovjek. No kroz povijest, ali i sadašnjost, vidimo da takvi „ljudi“ odnosno neljudi ipak postoje, pokatkad i na pozicijama koje su im omogućile da utječu na budućnost cijeloga čovječanstva – svih ostalih ljudi i neljudi u njemu.

 

Povijest nas uči da su ratovi gotovo oduvijek bili prisutni uz ljude;

uvijek je postojao neki komadić zemlje koji se može osvojiti, snaga i moć

koje se mogu pokazati ili pak bitke koje se mogu pobijediti.

Današnje je društvo dobrim dijelom zasnovano na tim mnogobrojnim ratovima,

no često na njih gledamo samo kao na puke događaje u prošlosti.

Međutim, ne bismo smjeli. Nikako.

 

A jedan od istodobno najljudskijih i najnehumanijih djela svakako je rat. Povijest nas uči da su ratovi gotovo oduvijek bili prisutni uz ljude; uvijek je postojao neki komadić zemlje koji se može osvojiti, snaga i moć koje se mogu pokazati ili pak bitke koje se mogu pobijediti. Današnje je društvo dobrim dijelom zasnovano na tim mnogobrojnim ratovima, no često na njih gledamo samo kao na puke događaje u prošlosti. Međutim, ne bismo smjeli. Nikako. Oni su značili mnogo više, posebice onima koji su najviše bili pogođeni njima, uglavnom potpuno nedužni.

 

BIJELA KAMENA RUŽA HRVATSKA

Tako su prije trideset godina, 20. studenoga 1991. na Ovčari brutalno ubijeni mnogi hrvatski civili, među kojima je bila i Ružica Markobašić. U to je vrijeme bila u petom mjesecu trudnoće sa sinom, Antunom. Prisilili su ju skinuti sa sebe svu odjeću i neprijatelj je u njezin goli trudnički trbuh ispucao rafal: tako su stradali i dijete i majka. U spomen na nehuman, zločinački odnos prema svakoj poniženoj i ubijenoj trudnici u ratu, prema svakom nerođenom djetetu, kao upozorenje čovječanstvu akademski kipar Lovre Jakšić izradio je spomenik od bijelog kamena pod imenom Ruža hrvatska. Spomenik je otkriven 16. studenoga 2021. u Vukovaru ispred Bolnice.

Samo otkrivanje spomenika možete pogledati ovdje.

Maša Dobrić, 8. c, zaslonska snimka videozapisa (Laudato TV) SM