Lovro Augustinović iz 5. c OŠ Jure Kaštelana istinski je junak. Ozbiljna bolest nije ga spriječila da bude prvi na školskom natjecanju iz Matematike, kao ni da posjeti svoje prijatelje i suigrače na utakmici NK Trnje, a oni su za njega pobijedili NK Jarun 2 : 0, i još su mu pripremili iznenađenje iskazujući mu sportsku i ljudsku podršku u teškom životnom razdoblju
Kad se u životu dogodi teška bolest, to je uvijek stresno, i za bolesnika, i za njegovu obitelj, i cijeli krug ljudi u kojemu živi i djeluje, a osobito kad je riječ o djetetu. Predsjednik 5. c razreda OŠ Jure Kaštelana Lovro Augustinović, iznimno pristojan dječak, darovit za Matematiku (i sve druge predmete) i izvrstan nogometaš, trenutno se nalazi u toj situaciji. On nam je pokazao kako se junački nositi s tim teškim teretom i ne pokleknuti duhom: pod kemoterapijom je pisao školsko Natjecanje iz matematike (i ostvario najviše bodova), a potom jedan dan između dviju kemoterapija posjetio i svoje suigrače na domaćoj utakmici NK Trnja protiv NK Jaruna.
Lovro pod kemoterapijom sudjeluje na školskom Natjecanju iz matematike.
Foto: privatna arhiva obitelji Augustinović
Njegov trener i suigrači iz NK Trnje i njihovi roditelji pripremili su mu iznenađenje iskazujući sportsku i ljudsku podršku u najtežem i najstresnijem razdoblju njegova života. Evo što nam je izjavio Fran Jurina, 5. c, Lovrin prijatelj iz razreda i klupski suigrač.
Lovro je došao s tatom na drugo poluvrijeme. Kad smo završili utakmicu, svi smo došli k njemu pozdraviti ga i pokloniti mu loptu i album koje je jako želio. Imali smo i veliki transparent koji smo izradili za njega. Bilo nam je drago što je bio sretan. On mi je jako, jako dobar prijatelj i izvrstan lijevi bek. Svi jedva čekamo da se vrati na teren. Vjerujemo da će to biti brzo. On je jako hrabar.
Foto: Ana Jurina
Iznenađenje suigrača iz NK Trnja
Između dva ciklusa kemoterapije, dok sam bio doma, moj nogometni klub NK Trnje je u subotu igrao prvenstvenu utakmicu protiv NK Jarun. Nije bilo hladno pa sam razmišljao o ideji da odem pogledati ekipu kako igra. Iskreno, baš mi nedostaje igranje nogometa. Već mjesec dana otkad mi je dijagnosticirana bolest nisam bio na nogometnim terenima. Svakodnevno treniranje i trčanje zamijenio sam dosadnim ležanjem u bolničkom krevetu. Uzbuđen sam bio kada su mama i tata pristali da nakratko izađem van. S tatom sam došao na utakmicu na drugo poluvrijeme. Već je NK Trnje vodilo 2 : 0. Odlično!, pomislio sam, nisu pali u formi. Kada ozdravim, trebat će mi neko vrijeme da se vratim u formu i ponovno zaigram na poziciji lijevog beka, ali nema veze, i drugi vrhunski sportaši su imali pauze u svojim sportskim karijerama i uspješno su se vraćali. Utakmica je završila pobjedom NK Trnje 2:0, no veselju tu nije bio kraj. Nakon utakmice svi su se moji suigrači razveselili što me vide, a i ja njih. Nisam očekivao, ali poklonili su mi album sa sličicama mlađih i starijih uzrasta NK Trnja, nogometnu loptu Select koju sam dugo želio, te plakat s našom zajedničkom fotografijom i tekstom podrške: Svi uz Lovru! Brz oporavak, tvoji suigrači te čekaju na terenu! Bio sam jako sretan i iznenađen što znam da imam prave prijatelje i trenera u klubu. To mi daje snage za daljnju borbu. Nema predaje!
Lovro Augustinović, 5. c
Plemenita gesta trenera i suigrača pokazuje kako prava prijateljska podrška mnogo znači, osobito u tako teškim situacijama s kakvom je i Lovro nažalost suočen. No kako sam kaže, NEMA PREDAJE. A kakvo su iznenađenje za njega pripremili njegovi prijatelji iz razreda i obje razrednice (profesorica Sanja Miloloža i učiteljica Tihana Levar), o tome čitajte uskoro u rubrici Aktualno skolastično.
Razrednica 5. c Sanja Miloloža, fotografije: Ana Jurina
