Poetsko-dramski tekst uz koji možete ponoviti književnost prije usmenoga odgovaranja, što vam možda pomogne i u pristupu poeziji (pjesništvu), nalazi se u zbirci pjesama S. Milolože, Ne postoji oluja (Josipova jezična galerija, 2023.)

 

Ovaj je razgovor između pjesme i dječaka koji za zadaću treba napisati pjesmu nastao kad je naša voditeljica raspisivala jedan od svojih projekata za Edutorij, a cjelovitu inačicu posvetila je kreativnoj i inventivnoj profesorici hrvatskoga jezika Sanji Bosak. Pročitate li ovaj poetsko-dramski tekst, objavljen u zbirci Ne postoji oluja (JJG, 2023.), možete se podsjetiti i stilskih izražajnih sredstava, osobito oni koji bi trebali odgovarati književnost.

 

Versika i pjesnik 

 

Pjesmo moja, pjesmo, baš bih te napisao,

Al’ u meni još, znaš li to, tek treperi misao

Kako da počnem… Kako? Gdje izvor je ili česma?

Nije baš lako, priznaj, sve može biti pjesma!

 

PJESNIČE MOJ MALI, AJDE SAD NE BUDALI,

KAKO BI MENE TAKAKVI STAVIT U PJESMU ZNALI?

MOJA JE ĆUD SVA ZVJEZDANA OD NEKE MILE TVARI

KOJA U DUŠI SPAVA TI DOK SE NE OSAMOSTALI.

 

Pjesmo moja, pjesmo, čudno ti baš zboriš,

Zvjezdana tvar, takakvi… Kako ti to govoriš?

I onda si još dodala spavanje, ćud i dušu?

Tko bi tebe shvatio, takvu ćaknutu šušu

 

koja se još uznosi i tako je nosić digla

umjesto da si sretna što nisi neka cigla

Il’ potrgani lonac, zgužvana vrećica čipsa

ili umorni jazavčar koji za gazdom klipsa

 

nego si lijepa želja jednog dobrog dječaka?

Pjesmo moja, o pjesmice, e čast tebi baš svaka!

Umjesto da mi pomogneš da te sada napišem

I grozu od zle jedinice tvojim bićem izbrišem!

 

PJESNIČE MOJ MALI, ZAR MISLIŠ DA TO JE LAKO

DA TE ZA GLUPU ZADAĆU RASTEŽE DIJETE SVAKO

I ONDA TI JOŠ ODJENE OFUCANU, OH – STRAŠNO – VESTU

U KOJOJ NI ONO SAMO NE BI IZIŠLO NA CESTU!?

 

SLUŠAJ, KAD, ETO SI UPORAN PULAVO KAO PULE,

ZA DOBRU JEDNU MENE POČETI MORAŠ OD NULE.

ŠIMIĆ JE ZNAO U DUŠU ISTINU O POETU,

PA GA JE, ZNAŠ, OPISAO KO ČUĐENJE U SVIJETU

 

(MISLIM, NJEGOVE OKICE, ALI TO JE ISTO,

SVAKO JE OKO ZA DUŠU JEDNO OKANCE ČISTO)

A ZA MENE, DA, VJERUJ MI, I NE TREBA PUNO VIŠE,

JEDNO SRČANO SVJETLO ŠTO ISPOD RIJEČI DIŠE

 

JEDAN NADAHNUT VJETAR

ŠTO S MORSKE STRANE PUŠE

I ISKRIČAVI SVJETLOPLET

DUŠE, DUŠE, DUŠE…

 

Čekaj, pjesmice, stani, pretjerala si malo,

kako bi jadno dijete te pjesničke riječi znalo?

Ja bih te lijepo molio za ovaj moj pjesnički slučaj

jednostavnijim jezikom samu sebe otključaj.

 

SVIJET JE, DIJETE, OKO TEBE SAZDAN OD ZVJEZDANE TVARI,

TO ĆE TI POTVRDITI SVI PJESMOZNALCI STARI

NO IPAK JE, ZNAJ, NAJVAŽNIJA, TO KAŽE TI ĆAKNUTA ŠUŠA,

DA SVE TO KAKO ME NAPIŠEŠ BUDE ISKRENA DUŠA.

 

A TO ŠTO KATKAD SAM SKRIVENA U ŠIFRE ILI SIMBOLE,

NEMOJ DA TE OBESHRABRI, PJESNICI TO VOLE.

I MOŽDA BAŠ TI SI, ŠTO TREBAŠ ME, BUDUĆI MOĆNI POETA,

JEDINICA IZ KNJIŽEVNOSTI NEKA TI SAD NE SMETA

 

BUDEŠ LI JEDNOM TREPTAVO

OBLIKOVAO MISAO,

JA ĆU TE ZAHVALNO CMOKNUTI

ŠTO IPAK SI ME NAPISAO.

 

Ma nemoj, luda, o, Versiko, zar sam ja to zaslužio,

najradije bih sada kraj tebe bez riječi tek produžio…

Al’ ne smijem odustati, sad sam se zainatio,

Kako bih umjesto srca vratio blistavi ratio…

 

Ne čudi se čudno, o Versiko, pjesmo nenapisana,

I ja sam čuo za latinski od prvih školskih dana

Kada je povijest Historia magistra vitae est,

no klasični, antički jezici i nisu najnovija vijest.

 

Sve su te tvoje sličice baš zanimljiva štorija

Elipsa i metonimija, metafora, čak alegorija

Otuda sam naučio, oj, kako sam se mučio

Zapamtiti sva ta značenja ne bih li dokučio

 

Kako ću te napisati,

Versiko slatka i mila,

No cijela ta stvar s učenjem

nije ti dovoljna bila…

 

GLE, GLE, DJEČAČE PJESNIČE, SVAŠTA TI SAD MENI REČE,

PREBRZO KANDA SI STASAO OD DJETETA U NEŠTO VEĆE

IAKO MNOGI ĆE REĆI, TO TI JE VALJDA POZNATO,

OD DJETETA VEĆEG DA NEMA, TO JE NAJSJAJNIJE ZLATO

 

ALI, SADA, DOPUSTI MI DA POKAŽEM DOBRU TI VOLJU

I ODMAKNEM S TVOGA LICA OVU MALU ZLOVOLJU

VEĆ SAM TI REKLA PRIJE, TI SI VEĆ PJESNIČKI DISAO

KAD SI KO BISER U ŠKOLJKU MISLI TE SVOJE ZAPISAO

 

I OVAJ NAŠ MALI RAZGOVOR DOKAZ JE TVOJE VJEŠTINE

SAMA JA NE BIH POSTOJALA, TI SI ME STVORIO, SINE.

I AKO SE JOŠ PITAŠ, DAKLE, KAKO NAPISATI PJESMICU

DAT ĆU TI ODMAH IZ GLUPOSTI SAD ČISTU PETICU!

 

DOK SMO RAZGOVARALI,

VIDIŠ, U TOME JE FORA

MOGAO SI – JESI –

UHVATITI SJAJ NAŠIH METAFORA.

 

Sanja Miloloža (iz zbirke Ne postoji oluja, JJG 2023.)

Ilustracija: OpenAI & Canva & SM