Država nas unutar tri godine planira prebaciti na

cjelodnevnu  nastavu. Ali, tu se postavlja pitanje: što

s našim aktivnostima? I hoće li sve škole u Republici

Hrvatskoj biti na to spremne? Znači li to da ćemo mi

u OŠ Jure Kaštelana opet imati otvoreno gradilište

za godinu dana: jer, svi znamo da nam već nedostaje

učionica za predmetnu  nastavu, a učenika će zbog

novih zgrada  u našoj  četvrti biti sve više…

Gdje će se  i kada sva ta djeca  slobodno igrati?

Hoće li to uistinu biti sretna škola? 

U Republici Hrvatskoj bi, kako planira MZOM (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih), obrazovni sustav trebao doživjeti, nakon Kurikuluma, još jednu veliku promjenu. Naime, država nas unutar tri godine planira prebaciti na CJELODNEVNU NASTAVU. Ali, tu se postavlja pitanje: što s našim aktivnostima? Plan je da nastava završava najkasnije u 15 h, a da onda kreću izvannastavne aktivnosti koje bi trebale završiti do 17h. Prema modelu, sve bi trebalo biti podijeljeno u 4 dijela: A1, A2, B1 i B2. Za vrijeme trajanja dijela A1 bit će normalna nastava. Za vrijeme trajanja A2 djela pisat će se zadaća i ponavljati gradivo, a onda kreću B dijelovi, tj. izvannastavne aktivnosti. Svi oni koji se neće baviti nijednom, odlaze kući, dok svi ostali ostaju u školi na izvannastavnim aktivnostima.

Prednost je ovog modela što će se (u idealnom scenariju) sve školske obaveze rješavati u školi, npr. zadaća će se pisati uz potporu učitelja i profesora. Također, dio odmora će se produžiti, najviše za učenike od 1.do 4. razreda: mali odmori s 5 na 10 min, a dodat će se i rekreacijska pauza u trajanju od 25 min i pauza za ručak u trajanju od 40 min.

Postavlja se pitanje ipak hoćemo li nakon svega biti previše iscrpljeni i premoreni i hoćemo li uopće imati vremena i volje za izvanškolske aktivnosti. Na taj način većinu bismo dana proveli sjedeći u školskim klupama upijajući nove informacije i pišući zadaću, a dio dana posvećen raznim sportovima i aktivnostima bio bi opasno doveden u pitanje. Kako će izgledati taj drugi turnus cjelodnevne nastave? I hoće li sve škole u Republici Hrvatskoj biti na to spremne? Znači li to da ćemo mi u OŠ Jure Kaštelana opet imati otvoreno gradilište za godinu dana: jer, svi znamo da nam nedostaje učionica za predmetnu nastavu, a učenika će zbog novih zgrada u našoj četvrti biti sve više… Gdje će se i kada sva ta djeca slobodno igrati? Hoće li to uistinu biti sretna škola? Previše upitnika. Premalo kvalitetnih odgovora iz pouzdanih izvora.

Gubimo li tako ravnotežu između škole i slobodnog vremena? Nadajmo se ipak da će prednosti ovog modela nadvladati nedostatke i da ćemo imati dovoljno vremena za školske i izvanškolske aktivnosti, kao i za kvalitetno provedeno vrijeme s obitelji i prijateljima.

A što o svemu tome misle naši učitelji čiji bi se boravak u školi znatno produljio, još nismo doznali. Za to će nam trebati jedan novi članak.

Lara Pešt, 6. b, ilustrirani kolaž: SM