Dobro je otići u Krapinu, taj slikoviti gradić pitomoga
Hrvatskoga zagorja bogat poviješću i kulturnom ponudom
“Muzej krapinskih neandertaca slovi kao jedan od najmodernijih muzeja svijeta. Bogat najnovijim tehnološkim dostignućima uz brojne vizualne, olfaktivne i ine senzacije, donosi nam fascinantan svijet neandertalaca, ali i baca nas u vrijeme samog početka svijeta pa tako posjetitelji mogu uživati u rekonstrukciji kozmičke evolucije i bar na tren osjetiti svu snagu prapočetka.
Prije nego počne razgledavanje ovog osebujnog Muzeja, veliko platno s desne strane od ulaza oživljava i čuje se rika životinja i glasanje neandertalaca… Napuštamo današnjicu, nakratko smo u lovu na divlje životinje i okruženi prirodom, nema nebodera, mobitela, kompjutora GPS-a… Još pod dojmom jer je sve izgledalo i više nego realno, zahvaljujući ponajprije majstorima šminke (londonskoj ekipi koja je radila i na trilogiji “Gospodar prstenova”) i tad se kreće u razgled muzeja, i to s točno određenim datumom: 23. kolovozom 1899. g., kad je krapinski učitelj Rehorić poslao Dragutinu Gorjanoviću Krambergeru čudne kosti koje je pronašao. Prikazana je ondašnja Krapina zajedno s gradonačelnikom Vilbaldom Slugom koji je Krambergera odveo na lokalitet, te apoteka u kojoj su zaštićeni prvi nalazi.” Tim riječima započinje tekst na službenoj mrežnoj stranici grada Krapine koja poziva građanstvo na posjet. I stvarno je dobro onamo otići: k neandertalcima, oldtimerima ili popevkama, hodajući kružnom stazom Hušnjakovim ili sjedeći uz piće na nekom od slikovitih trgova, neće vas taj gradić pitomoga Hrvatskoga zagorja iznevjeriti.
Tako su pri planiranju terenskih nastava razmišljali i razrednici petih razreda OŠ Jure Kaštelana čiji učenici OŠ Jure Kaštelana zadnjih nekoliko godina odlaze u Krapinu u posjet tom slavnom muzeju, ali uvijek posjete i Muzej oldtimera. Riječ je o vrlo dobro sačuvanim i restauriranim starim automobilima koje vlasnici s mnogo ljubavi čuvaju, stoga se nismo ugodno osjećali sa spoznajom da su neki prošlogodišnji petaši oštetili jedan automobil. Odlučili smo novinarski istražiti tu priču i najavljujemo da će vas naše novinarke Lara Pešt i Lorena Šimić o tome još informirati. Dotad, dobro je otići u Krapinu i bez škole jer to je divan kraj, a ima i vrlo popularan Krapinski festival na kojem se mogu čuti lijepe kajkavske pjesme: popevke. Naročito nam je to zgodno kad čujemo da nastupa i naš bivši profesor Marko Jašek.
Zapravo, čini nam se da je Krapina baš idealno mjesto za terenske nastave.
Lucijan Edenlandski, Oka Otonijić, foto: stranica Muzeja; Sanja Latin