U vrlo uskom području nekadašnje slavne Poljičke Republike
rodila su se četvorica slavnih hrvatskih antologijskih pjesnika:
Jure Kaštelan u Zakučcu, Josip Pupačić u Slimenu, Nikola
Milićević u Zvečanju i Drago Ivanišević u Krilo Jesenicama.
Da su hrvatski poljički pjesnici svojevrstan fenomen, o tome se već dosta zna, a ako ste možda zaboravili, podsjetit ćemo vas. U vrlo uskom području nekadašnje slavne Poljičke Republike rodila su se četvorica hrvatskih antologijskih pjesnika: Jure Kaštelan u Zakučcu, Josip Pupačić u Slimenu, Nikola Milićević u Zvečanju i Drago Ivanišević u Krilo Jesenicama. Tu informaciju moći ćete čuti i u interaktivnoj videolekciji u sklopu Novog Carnetova edutorija u sklopu učenja o lirskom pjesništvu i različitim književnoumjetničkim pristupima istim motivima i temama.
Drago Ivanišević (1907.-1981.), pjesnik, dramatičar, prevoditelj, urednik i slikar, poigravao se jezikom i smislovima, često lirski eksperimentirajući stvarao je mnogobrojne antologijske stihove obilježene nadrealističkom i apokaliptičnom vizijom svijeta, začudnim metaforama.
U punoj zrelosti se obratio zavičajnom jezičnom idiomu, progovorivši eruptivnom snagom čakavca koji pamti slike iz djetinjstva. Od proznih nastojanja, treba istaknuti njegovu dramu Ljubav u koroti, modernu Antigonu.Kao zapaženi slikar Ivanišević je svoje radove potpisivao s Albert Jordan. Ivaniševićev grob je na slikovitom drevnom groblju Sustipan u njegovu rodnom Sumpetru (Jesenice), uz cestu mu je podignut i kameni spomenik.
Jure Kaštelan (1919.-1990.) još je za života bio slavljen i čašćen, a njegove pjesme o ljepoti zavičaja, djetinjstvu uz Cetinu i visoke jablanove djeca su znala naizust. Dio njegova opusa izranja iz ratne svakodnevnice (aktivno je sudjelovao u borbi protiv okupatora u Drugom svjetskom ratu), a spoj moderniteta i narodne umjetnosti nalazimo u poemi Tifusari.
Ovaj pjesnik energije i životnog vitalizma objavljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija, prevodio je s ruskog i talijanskog, bio voditelj Katedre za teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i lektor na Sorboni. Njegova kći Lada Kaštelan zanimljiva je i već nagrađivana dramska umjetnica.
Nikola Milićević (1922.-1999.), pjesnik čija poezija svjedoči o zemlji povijesnih Poljica, istančani poznavatelj baštine koju je doživljavao u slikama bora, masline, žive česme koja teče kroz vrijeme.Ističe se kao vrstan prevoditelj, točnije prepjevatelj s romanskih jezika, osobito sa španjolskog, te autor niza istaknutih antologija europske i svjetske poezije, ali i pojedinih nacionalnih pjesničkih antologija.Ovaj doktor književnosti radio je kao sveučilišni profesor do 1988.Grob mu se nalazi u rodnom mu Zvečanju.
Josip Pupačić (1928.-1971.) jedan je od najpopularnijih pjesničkih osobnosti hrvatskog 20.st.Tradicijom iz poljičkih Kostanja, rodom sa Slimena upravo je u početku stvarao zaljubljen u ljepotu svog kraja, mora, Cetine, crpeći motive iz svog djetinjstva da bi, poslije, osvojen gradom bio prepušten eruditivnim razmatranjima. Njegove pjesme More, Tri moja brata, Moj križ svejedno gori ušle su zauvijek u antologijski bitnu poeziju hrvatske književnosti. Njegov rad prekinut je naprasnom, tragičnom smrću u zapaljenom zrakoplovu u krčkoj zračnoj luci, gdje je na povratku iz Londona stradao sa suprugom Benkom i kćeri Rašeljkom, tvrdi Gradska knjižnica Omiš.
Oka Otonijić i Lucijan Edenlandski, foto: SM
