Ove se godine naš vilinski novinar odlučio više baviti PR-om i rubrikom Tema broja jer jako voli Zagreb, gotovo kao svoj Lost Angeles

 

Naš novinar Lucijan prošle je godine dobio packu da je previše radio umjesto nas novinara. Zato se ove godine više odlučio baviti PR-om, a volontirat će i kao fotograf za Temu broja jer voli odlaziti na teren, a Zagreb voli gotovo kao svoj Lost Angeles. Obećao nam je da će doći na audiciju za novinarski podmladak, a načuli smo (što nas je zgrozilo), da više NIŠTA neće pisati za Frulu. To je bio povod da ga intervjuiramo.

 

Lucijane, ti stvarno više ništa nećeš pisati za Frulu?

A vi stvarno opet ne želite proći na Državno? Ali, dobro, pisat ću… imam pravo onih 10 %. Vjerojatno samo odgovore na svoju poštu. I možda tu i tamo neki manji zadačić ako vi baš ne budete mogli.

 

Je li to zato što si se uvrijedio na novo Državno povjerenstvo?

Hm. Nije baš u pitanju uvreda, ali bilo mi je jako žao što zbog nesporazuma niste otišli u Vinkovce. Bilo bi mi draže da su nam rekli da nam Frula ne valja, a ne ovako… preprofesionalni, baš.

 

Ma dobro, sjećaš se što je Katarina rekla, bit ćemo ove godine još bolji. I transparentniji… znat će se da su članke pisali učenici.

Eto vidiš, dakle, samo bez mojih tekstova. Bolje spriječiti nego liječiti.

 

Ali što ćeš onda raditi?

Pa, fotkat ću. Jako, jako, jako volim Zagreb, gotovo kao Lost Angeles. Pomoći ću sa snimanjem, skidat ću sa diktafona, prenosit ću vam vijesti od školskih biljaka. I sanjat ću da imamo tiskani broj. Baš sam zamislio kako bi bila zgodna naslovnica.

 

 

Koliko znamo, sljedeće bi se godine trebao tiskati drugi SPECIJAL, uz 60. obljetnicu OŠ Jure Kaštelana.

Živi bili pa vidjeli. Pustite me sad da sanjam… Kaj ne bi bilo fora?

 

A otkad ti kajkaš, Lucijane?

He, i to su prilagodbe. Uostalom, davno sam ja završio Zvjezdridž, već sam 10 godina s vama…

 

Da, da. Ali ništa se nisi promijenio. I stalno nosiš istu narančastu majicu sa zvijezdom. Zar ju nikad ne pereš?

Kaj god. Da perem odjeću! Imam ja vilinske riječi koje mi odjeću svaki dan svježu i čistu prilagode tijelu i temperaturi u školi i školskom dvorištu. Uglavnom spavam u kabinetu kod profesora Buscha, samo mu nemojte reći.

 

Dogovoreno. Onda, stižeš na audiciju za novinare u četvrtak? 

Naravno. To ne bih propustio ni za živu ni za uspavanu vilinsku glavu.

 

Razgovarao: David Doroda, 8. a, fotografije: Astra i Sanja Miloloža prema crtežu Ive Milolože