Razgovor s Lanom Perežom, pjevačicom Liliemsa i bivšom učenicom OŠ Jure Kaštelana, solisticom zbora Kaštelanci

Lana Pereža, pjevačica grupe Liliems, došla je u Zagreb u posjet OŠ Jure Kaštelana što nam je, dakako, bila prigoda za novi razgovor. Čarobna frula intenzivno, kao što znate, prati grupu Liliems, jer ju je utemeljila naša voditeljica, a Lanu prati osobito jer je naša bivša učenica. Danas Lana živi u Varaždinu gdje studira na Fakultetu organizacije i informatike (FOI). Članica je Liliemsa već dvije godine, od nastanka grupe, i pjesme s njezinim solažama imaju višemilijunske preglede na Youtubeu, no ona je i dalje skromna studentica koja trenutno razmišlja o završavanju studija, a možda i o pojavljivanju na Voiceu. 

 

Vidjeli smo da Liliems u zadnje vrijeme objavljuje puno kratkih videa odnosno shortseva, odakle je potekla ta ideja?

Gle, mi smo svi jako veliki ljubitelji životinja, što znači da smo rado međusobno razmjenjivali slike životinja i mazili pse. Onda je profesorica Miloloža u jednom trenutku došla na ideju da pjevamo uz naše ljubimce i to snimimo za Youtube, tj. da pokažemo da smo pet friendly bend. To je bilo za prvi rođendan Liliemsa. Tako je sve krenulo. 

 

 

 

Kojeg ti ljubimca imaš?

Svi imamo pse, tako i ja imam psa, zove se Fleki. Ja ga zovem Debeli. Zovem ga isto tako Flex. Kad smo išli ovdje van na igralište još dok je bila stara škola, on bi uvijek bio sa mnom. Vidio je sve i svašta. Da taj pas može govoriti, Bože sačuvaj što bi on sve rekao, ali hvala Bogu pa ne zna. Jako je sladak i zločest i djecu baš ne voli. 

 

Dobro, nećemo više o ljubimcima koji ne vole djecu. Nego, zanima me kako uspijevaš uskladiti fakultet sa svojom pjevačkom karijerom, a kako s privatnim životom?

Pa iskreno teško. Zato što sam se preselila u Varaždin i tamo studiram i onda ondje moram ostati dosta dugo, duže nego što bi bilo dobro za usklađivanje obveza s Liliemsom, pogotovo kad su ispiti, kolokviji i tako te neke stvari, ali opet na kraju nađem vremena za sve. Ne mogu uvijek doći na probe, ali kad izmislim vrijeme, uvijek dođem. To mi je bitno. Mislim, pjevanje.

 

A kako ti je na fakultetu u Varaždinu, imaš li neke najdraže predmete?

Sasvim okej. Uspijevam se snaći, evo i radim uz fakultet. Sad, imam li najdraži predmet, nemam. Volim pojedine dijelove u predmetima, volim kada se radi u određenim programima koji će mi stvarno trebati u nekoj daljnjoj budućnosti. Ne volim bezveze trošiti vrijeme. 

 

Je li FOI opravdao tvoja očekivanja?

Iskreno, nije to bilo ono što sam ja mislila da je. Ja sam mislila da će, kad odem u Varaždin i upišem faks, sve to biti super, bajno, krasno i da će to izgledati onako vau, a zapravo je bila vrlo teška prilagodba. U svakom slučaju prepušten si sam sebi. Nije to srednja ili osnovna škola gdje tebe profesori potiču na rad, njima si mogao doći i reći profesore nisam stigla danas, mogu sutra, fali mi tu pola boda, dajte mi dva. Toga ničega na fakultetu nema, ti si njima samo broj i onda se teško prilagoditi svemu tome i još kad si sam, nemaš roditelje. Prilagodba je bila teška, ali uspješna.

 

Jesi li na fakultetu stekla neka nova prijateljstva i neka prijateljstva koja su možda vezana uz glazbu?

Imam jednu prijateljicu s fakulteta koja je isto pjevačica kao ja, ne družimo se toliko, ali smo si dobre. Inače, stekla sam tamo prijateljstva za cijeli život. Najbolju prijateljicu sam upoznala tamo.

 

 

Sudjeluješ li u nekim drugim aktivnostima osim Liliemsa?

Trenutno ne jer za to nemam vremena.

 

Onda se vratimo Liliemsu. Koja ti je najdraža vaša pjesma?

Meni je jako lijepa pjesma Neon, mislim čak da sam u prošlom razgovoru za Frulu rekla da mi je i najdraža. Ali ipak mi je najdraži Potjeh, mislim, Vrtlog. Zato što me ta pjesma već prati jako dugo i jako dugo ju izvodim. Mogu reći da mi je najdraža. Imam jedino problem što, nećeš vjerovati, svaki put nešto fulam u tekstu kad je uživo izvodim. Tako je bilo i na koncertu koji smo održali 23. 5. ovdje u školi. Srećom da to nitko nije skužio. Osim, naravno, profesorice Milolože. 

 

Spomenula si našu voditeljicu. Koje te osobe najviše podupiru u tvojoj pjevačkoj karijeri, ali i u životu?

Moja mama, moj tata, moja sestra i moj dečko. Moji prijatelji isto tako, ali najviše bih rekla ipak obitelj, profesor Marko, i, naravno, bez profesorice Milolože to ništa ne bi bilo moguće. Nekad ona mene potakne da baš ne posustanem.

 

I, koji su planovi za dalje?

Trenutno mi je iskreno plan završiti fakultet. Želim se toga riješiti. Razmišljam o prijavi na The Voice. Moja mama i profesorica Miloloža iščekuju već godinama tu priliku da se pojavim na Voiceu. Prvo nisam imala dovoljno godina, onda, kad sam navršila 18, nije više bilo ovog velikog Voicea nego samo Voice kids. E, sad, hoće li se to s Voiceom dogoditi ili ne, ja ne znam. Moram skupiti malo hrabrosti da se to dogodi. Onda bih opet rado išla kod Husar i Tomčić. Tamo sam išla na sate pjevanja i to mi je jako puno pomoglo u tehnici i svemu. Kako sam otišla na fakultet u Varaždin, više nisam mogla ići na te sate, jednostavno ne bih stigla, ne bih mogla. A rado bih se vratila u njihovu Školu pjevanja i usavršavala tehniku, vidjet ću kako će i kada to biti moguće. Sve su to neki daljnji planovi. Osim toga, do kraja godine treba snimiti i album Pjesme pod trepavicama, još i ne znam koja će me pjesma zapasti. A sad nam je najbliže ovaj unplugged mini-koncert za Aortu neba u travnju. I tu moram naći vremena za probe, osobito zato što pjevamo višeglasno, a to nikad nije lako. Meni je najlakše pjevati solo, ali kako sam u grupi, imam i prateće dionice. Treba vježbati.

 

Vidim da ti glazba i pjevanje i dalje mnogo znače. Imate li ti i tvoj dečko neku poveznicu u pjevanju?

Zapravo nemamo apsolutno nikakvu poveznicu što se toga tiče. On je vatrogasac u DVD-u. Bavi se malim nogometom, futsalom, i u svom je klubu golman. Inače je voditelj logistike, to mu je posao. E, sad, gdje je tu glazba? On voli pjevati, ali ne zna pjevati. Baš je bila jučer smiješna situacija. Mene je jučer jako boljela glava, bili smo u autu i išli smo na njegovu utakmicu. On je počeo pjevati i pogledao u mene i pitao me šta mislim. A što da mu kažem kad falša, a mene još k tome i boli glava? Uglavnom, rekla sam mu da mu fale dva, tri tona gore, malo intonacije, ali kao da je okej. Da, baš jako voli glazbu. Osobito harmoniku. 

 

Katarina Šaravanja, 7.a, foto: Sanja Miloloža