Što ste pitali našeg novinarskog vilenjaka Lucijana,
tko je bolji u vilinboju: on ili Oka, što misli o parkouru,
zašto ne odgovara na pitanja Josipa Škofa i na koji ga
članak u Vijencu upućuje, što misli o preopterećenju
marljivih sedmašica i o još ponečemu čitajte ovdje,
u rubrici Zabavne stranice naše Frule, Lucijanovoj pošti.
XUxžxixvxaxjxtxe, xdxrxaxgxi xčxixtxaxtxexljxi!
Dragi Lucijane,
jesi li se ikada natjecao na nekom sportskom natjecanju? Ako da, koji sport i kategorija? Treniram parkour već 2.5 godine pa sam nedavno izrazila želju za natjecanjem, no ipak me malo frka. Bila sam jedanput na natjecanju kako bih gledala svoje i podržala druge iz moga kluba, a atmosfera, sportski duh i poligon jako su mi se svidjeli.
Tvoja Tonkica Palonkica Frrrrrrrrrr
Tonkice Palonkice Frrrrrr,
ti si vrrrrrrh! Evo ti odgovora slijedom pitanja.
- Jesam. Čarikada sam se vilinatjecao.
- Vilinboj. Čarorang 2 i 3/4. Klasa: 002, beskonačno
Moram priznati da i mene parkour oduševljava, osobito kad namjerno zatomim svoje vilinske moći pa se u tome okušavam kao čovjek. Vjeruj mi, tada je i mene baš frka. Inače, moj je omiljeni sport vilinboj, sličan onomu koji je teta J. K. Rowling izmislila za Harryja i ekipu (potpuno sam uvjeren da je imala nekog špijuna u Zvjedridžu, mom koledžu), no priznajem, nisam u tome bio bolji od Oke. Možda ti je čudno, ali u mom su svijetu djevojke mnogo uspješniji sportaši od muških. One su i jače, i ljepše, počesto i pametnije, i samo se neki muški vilenjaci s njima mogu nositi. Najljepše je u vilinboju zapravo onaj dio koji i ne pripada sportu nego glazbi i vizualnim umjetnostima: tijekom svake utakmice pokreti igrača stvaraju nova glazbena remek-djela i vilinslike neobičnih boja koje se stvaraju iza igrača. Ako se slici svidi, može postati prava, a ako joj se ne da, samo nestane. No budući da se igrači stalno kreću kao u spomenutom metloboju, tako se stalno stvaraju nove slike. Pri proglašenju pobjednika slike koje odluče biti prave same odabiru svoj okvir i ekipu kojoj žele pripasti, to ne mora biti uvijek pobjednička ekipa. Trebam dodati da i svaka vilinbojska ekipa ima svoj čarator, sportski šator. Ako si vilenjak, sigurno imaš svoj omiljeni čarator, svi žele posjećivati čaratore jer se ondje okupljaju najveće vilenjačke face, uglednici, visoko rangirani čarobnjaci, umjetnicim pjevači i sportaši. E, sad, čaratori dobivaju još veću popularnost što ima više vilinslika… I sad ću tu stati jer je vrijeme da se pripremiš za trening parkoura, zar ne? Samo, budi oprezna. Nije dobro da strgaš ruku ili nogu, osobito prije Novigradskog proljeća.
Tvoj vilinbojnik Lucijan
Dragi Lucijane!
Šaljem ti ovo pismo kako bih te bolje upoznao. Glede toga, volio bih znati ne nešto o tvojoj visini ili kilaži ili pak broju tenisica koje nosiš već potvrditi svoja mišljenja o tvojim osobinama, hobijima i mogućnostima. Budući da si ti normalni humanoidni vilenjak zajedno sa svojom prijateljicom Okom, mislim da tu nema ništa neobično što bi se oku dalo primijetiti. Djeluješ mi kao simpatično, vitalno i radoznalo biće. Moje mišljenje je i da si velik obožavatelj medija i knjiga što sam otkrio saznavši da pišeš u školskom listu Čarobna frula što me i nije toliko iznenadilo. Znao sam ja oduvijek kako ti imaš ono nešto vrijedno spomena. Ponekad bih i i ja volio moći razgovarati sa životinjama i biljkama i saznati kako ta mala (i velika) stvorenjca žive. Oh, i BTW (ako ne znaš, to ti je engleska pokrata za by the way što znači usput) kako je prošao razgovor sa starim fikusom? On se zaista mnogo toga naviđao kako se tamo u kutu ukeljio i niti mrdnuo koliko ja znam godina.Također sam saznao da voliš putovati. Gdje si sve bio? Jesi li putovao i izvan područja RH? Kakvi su običaji tamo daleko u drugim zemljama? (Čovječe, ovo je zvučalo kao da nikad nisam izvan Zagreba mrdnuo, a jesam.) Vooliš li slušati glazbu? Ako da, koju? Ako ne, voliš li barem čitati pjesme? A Kaštelanove? Ma što ja pitam, pa ti si i jedan od najslušatelja Liliemsa i ljubitelj glazbala (pogotovo pianina, znam ja). Od nekoga sam čuo da voliš i sportove. Je li to istina i koje sportove voliš? Pratiš li hrvatsku rukometašku prezentaciju ovih dana? Onaj Šipićev zgoditak preokrenuo je cijelu utakmicu protiv Mađarske. Imate li vi vilenjaci uopće svoju reprezentaciju ili uopće državu?
Tvoj prijatelj Josip Škof
Raspisani Josipe,
jesam vilenjak, ali nisam sposoban odgovoriti suvislo na tvoje pismo jer sam vrlo umoran od vilnboja, a činjenica je da bi mi za to trebao roman. Budući da novinarstvo pak ne trpi epske forme (već sam i sam kod Tonkice Palonkice Frrrr prrrrrrrretjerao), reći ću ti samo da sam sretan što si se priključio našoj Fruli. Sposobnost stvaranja teksta pravo je umijeće, a od viška u novinarstvu glava (bez ne) boli. Zato se nemoj ljutiti budu li te urednice rezale. I zezale. Zloćkice male.
lucijankoji(ne)odgovara
P. S. Na hrvatske sam rukometaše baš vrlo ponosan, gotovo kao profesorica Vesna Muhoberac iz V. gimnazije u Zagrebu. Savjetujem ti da pročitaš njezin članak Umijeće igre u Vijencu, a na tvoja ću ti ostala pitanja odgovoriti privatno nakon Županijskog Lidrana na jednom od sljedećih novinarskih sastanaka (pod pauzom, dakako).
Dragi Lucijane,
imam problem. Jako mi je teško u 7. razredu. Previše je i jednostavno se ne stiže. U danu se jako malo odmaram. Možda sat vremena, ako i toliko. Mama mi kaže da se svijet neće srušiti ako ponekad dobijem i 3, ali meni je to strašno, jer inače sam odlična učenica. Neki profesori jednostavno ne razumiju da nemamo samo njihov predmet, a ja se osjećam kao da ih je 250. Stvarno mi treba pomoć oko toga. Kako si ti to preživio? Ja se drugim hobijima ni ne stignem posvetiti. Arghh… upomoć! Molim te daj mi neki koristan savjet.
Tvoja marljivica
Marljivice marljiva,
jako mi je lako s takvim pismima (sigurno lakše nego s Josipovim, hahahahh) kao što su tvoja. Ostaneš li marljiva i dosljedna, preživjet ćeš i kasnije ćeš biti zadovoljna što si ostvarila svoj cilj. Pritom uistinu nije loše slušati majku (da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji), koja trojka mogla bi samo biti udarac na tvoj ego, a postoji i istina da nismo svi za sve. Ele (kako bi rekla naša IBM), ja sam tako preživio da nisam previše mozgao nego sam marljivo učio i rješavao stvari dan po dan. I sada sam ostvario svoj san: novinar sam jednog od najuglednijih digitalnih školskih listova u Republici Hrvatskoj! Marljivo dan po dan i ostvarit ćeš svoj san, to je moj moto. Dakako, ostavi vrijeme i za svoje hobije jer te bavljenje njima usrećuje, a najlakše je učiti kada je čovjek sretan. I vilenjak, provjereno. A slobodno je biti i malo ćaknut, kao ovaj Ivin lik s naslovne slike.
Tvoj sretni Lucijan
Pozdrav, Lucijane!
Kako si? Ja sam odlično. Znaš li zašto? Zato što je danas baš odličan dan! Nijedan profesor nije ispitivao gradivo i nismo imali testove. Ja i moji prijatelji bili smo opušteni i uživali u prekrasnom danu slušajući gradivo i zabavljajući se. Također ovaj je dan poseban jer će Hrvatska navečer igrati protiv Mađarske na svjetskom rukometnom prvenstvu, ovdje u Zagrebu. Jesi li znao? Ako ne definitivno to trebaš pogledati, sigurno će biti gusto i zabavno. I naravno nadamo se pobijedi. Sutra ću ti opet pisati i molim te brzo mi odgovori! Vidimo se (nadam se) brzo.
Tvoja xkxaxtxy!
Moja xkxaxtxy!
XOxdxgxoxvxaxrxaxm xtxi xbxrxxzo. XJxaxkxo xsxaxm. XZxnxaxm. XJxexsxaxm. XNxaxdxaxm xsxe.
Tvoj xlxuxcxixjxan!
