Učenica Tea Rumenović, 8. a, osvojila je prvo mjesto na prvom Međunarodnom natječaju Iz Vidrina pera u organizaciji Osnovne škole braće Radić iz Zagreba gdje se osobito njeguje ljubav prema dum Marinu Držiću, najpoznatijem hrvatskom komediografu, renesansnom književniku iz Dubrovnika koji je stekao svjetsku slavu svojim smiješnim dramama

 

Učenica Tea Rumenović, 8. a, vrlo je uspješno sudjelovala jna 1. Međunarodnom natječaju Iz Vidrina pera u organizaciji OŠ braće Radić iz Zagreba što osobito njeguje ljubav prema Marinu Držiću, najpoznatijem hrvatskom komediografu, renesansnom književniku iz Dubrovnika koji je stekao svjetsku slavu svojim ponajprije smiješnim dramama. Natjecatelji, učenici osnovnih škola u Hrvatskoj i inozemstvu, trebali su priložiti dramski tekst, a Tea je jezgru svog rada napisala za Drugu školsku zadaću na temelju Držićeve Novele od Stanca za što je dobila PRVU NAGRADU. Specijalno za vas u rubrici Školski kreativci, donosimo prvonagrađeni rad koji je Teu i njezinu mentoricu odveo u Dubrovnik. Ondje je njezin tekst i uprizoren u Domu Marina Držića, i to invencijom gimnazijalaca iz Gimnazije Dubrovnik, o čemu ćemo uskoro objaviti članak i video. Dotad, uživajte u Teinu dramskom tekstu.

 

STANCU NIJE SVEJEDNO

 

LICA: DRŽIĆ

STANAC

prolaznici, djeca

 

Zavjesa se diže.

Scenografija dočarava glavnu dubrovačku ulicu Stradun. Jarko žuto svjetlo – sunce. U daljini se vidi Orlandov stup, prolaznici. Neka djeca pretrčavaju i smiju se. U blizini Onofrijeva česma. Na njoj sjedi Držić, zamišljen, u svom renesansnom odijelu. Odjednom ustane. Šeće Stradunom, uživa u lijepu vremenu i razmišlja o svojim djelima, posebno o starom Vlahu Stancu koji je kanio prodati svoju robu i zato s brda sišao u Grad.

DRŽIĆ (trlja bradu zamišljeno, govori za sebe kao da pjevuši, ritmički hoda): Bio jednom jedan Stanac, u svijetu bistrih pravi stranac… Ah, kako bi bilo zanimljivo upoznati neki od svojih likova, onako, da budu od krvi i mesa…

STANAC (dašće, kao da je dugo trčao, jednom se rukom oslanja na štap; njegov je hod smiješan): Stanite, čekajte! (uspije doći do Držića) Joooj, moja stara leđa! Da su ona tri huligana govorila trunku istine, bio bih mlad! (pogleda Držića ravno u oči i odmah prijeđe na stvar) Jeste li Vi, gosparu, Marin Držić?

DRŽIĆ: Pa da, ali kako ste znali? Jeste li vi onda… ne, ne može biti,,,

STANAC: Može, može, mladiću! To sam ja, Stanac! (okrene se publici) Oduvijek sam htio ovo učiniti… (i iznenada udari Držića štapom po glavi na što Držić zajaukne)

DRŽIĆ (ljutito): Auč! Stanče, čemu to? Kako netko tako star ima toliko energije?

STANAC: Tako ti i treba, Vidro vidrasta, kad si me takvog stvorio, stvore! (otpuhnu ljutito) Zar ti misliš da je Stancu svejedno da ga tako zafrkavaju?  Kako su iskvarili današnju mladež! E, pa, da ti bude jasno, STAN-CU NI-JE SVE-JE-DNOOOO! (dere se Držiću na uho koji naglo poskoči)

DRŽIĆ (obraća se publici): Joj, kakvog li sam to lika stvorio… Kakvu li sam to Pandorinu kutiju otvorio… I još se tu svađam s ovim lakovjernim starcem…

STANAC (diže štap u zrak): Ma koga ti zoveš lakovjernim?! Govori ili slijedi kazna!

DRŽIĆ (glavom odmahuje pokazujući da ne želi udarac štapom): Ne, ne, stani!

STANAC: Što je? (spušta štap)

DRŽIĆ: Može da mi jednostavno kažeš što ti smeta?

STANAC (obraća se publici i pokazuje znak prstom da je njegov sugovornik ćaknut; zatim se okreće Držiću i unosi mu se u lice): Što mi smeta? Guščja pašteta. Smak svijeta. Livada bez cvijeta. Pazi njega, što mi smeta, vidro vidrasta! Dživo i njegovi huligani, to mi smeta. Obijest i nepoštovanje prema starijima. To što su me prevarili. To nije pošteno! Želim da to promijeniš! (i počne ga hvatati oko česme, Držić je brži i trči, Stanac za njim smiješno dašće. To traje jedno vrijeme dok se Stanac ponovno ne priključi Držiću i opet mu se ne unese u lice.)

DRŽIĆ (odmiče se braneći se): Ej, Stanče, alo, privatni prostor… (pokazuje rukama razmak od 25 cm)  A znaš li da si i ti djelomice kriv?

STANAC: Ja? A zašto, Vidro vidrasta, molit ću lijepo?

DRŽIĆ: Pomlađivanje nije moguće. Problem je u tome što si bio lakovjeran. Inače, ti mladići te ne bi prevarili. S druge strane, znaš li da te lakovjernost učinila slavnim?

STANAC (izduži lice u čuđenju – to je jako smiješan prizor jer traje nekoliko sekundi u tišini, a onda se nastavlja Stančev piskutavi glas): Kako, molim, vidrasti? Slavan sam?

DRŽIĆ: Naravno, imaš i vlastitu komediju Novela od Stanca. Za nju svi znaju. Čak i klinci u sedmom razredu. Je li tako, djeco? (obraća se publici; publika glasno potvrđuje ili opovrgava)

STANAC (ponosno): Oooo, onda dobro. Neka onda sve ostane kako jest! Hvala ti, Držiću, nisi ti tako loš.

DRŽIĆ (glumi uvrijeđenost): Nemoj mi reći da si sumnjao!

 

Obojica se pogledaju, prasnu u smijeh i odlaze s pozornice smijući se uz povike „Vidro vidrasta!“, „Stanče stančevski!“, pokazuju jedan u drugoga prstom, primaju se za trbuh od smijeha. Grle se.

Zavjesa se spušta.

 

Tea Rumenović, 8. a, foto: Sanja Miloloža