Ivo, Fani, Mira… odjekivalo je 15. listopada učionicom LK/HJ u prizemlju. To smo na satu Hrvatskoga jezika slušali novu pjesmu profesora Jašeka i profesorice Milolože u izvedbi vokalne umjetnice Breze, a dojmljiv blues posvećen je Miri Muhoberac i njezinoj majci Fani, uz koje se veže ime poznatog dubrovačkog dramatičara Iva Vojnovića. Donosimo vam i sjećanja Vesne Muhoberac na divno vrijeme dubrovačkoga djetinjstva u skladnoj obitelji sa sestrom Mićom i roditeljima Fani i Vlahom, ali i s cijelim nizom glumaca i ljudi od teatra koje su njezini roditelji rado i prijateljski ugošćivali u svome domu

 

Ivo, Fani, Mira... odjekivalo je 15. listopada učionicom LK/HJ u prizemlju. To smo na satu Hrvatskoga jezika slušali novu pjesmu profesora Jašeka i profesorice Milolože u izvedbi vokalne umjetnice Breze Paić, a dojmljiv blues posvećen je Miri Muhoberac i njezinoj majci Fani, uz koje se veže ime velikog dubrovačkog dramatičara Iva Vojnovića.

 

DUBROVNIK U THEATRALIJI KAO ŠKOLSKA TEMA

Naime, učenici 8. razreda imaju u čitanci prigode pročitati odličan Kašelanov tekst Dubrovnik je grad čuda, uz koji redovito razgovaramo o prebogatoj dubrovačkoj kulturno-povijesnoj i umjetničkoj baštini. U njoj se ističu  Dubrovačke ljetne igre (DLJI). Dugogodišnja ravnateljica Igara Fani Muhoberac osoba je koja je te igre uzdigla u njihovo zlatno doba, a zanimljivo je da se 15. listopada obilježava okrugla 100. obljetnica njezina rođenja.

 

 

Da je doista u pitanju važna godišnjica, doznali smo i u radijskoj emisiji Theatralia autorice Katarine Kolege, koja je epizodu o 130. obljetnici zgrade HNK završila noticom o dubrovačkoj intendantici Fani i ulomkom pjesme Dubrovački anđeli autorskoga tima Marko Jašek / Sanja Miloloža / Zoran Jašek.

 

DUBROVAČKE ZIDINE, ANĐELI I BREZA

Dubrovački anđeli pjesma je koju pjeva impresivna pjevačica, vokalna umjetnica i edukatorica Breza. Singlicu je objavila udruga Jezerokut iz Zagreba koju vodi S. Miloloža, producentica ovog glazbeno-edukativnog projekta.

 

 

Skladba za koju je glazbu napisao Marko Jašek nastala je za knjigu u izdanju Jezerokuta Odjeci M&M festivala Dubrovnik 2025 autorskog tima Vesne Muhoberac i urednice Sanje Milolože, koja je autorica teksta i offical lyric videa što je u nepuna dva tjedna pregledan više od 100 000 puta! Podsjetimo da je ista urednica s profesorom Jašekom objavila knjigu Naslovi, slojevi i brojevi Mire Muhoberac  predstavljenu na otvorenju M&M festivala u palači Sponzi u Dubrovniku 18. srpnja 2025., a objavljenu 18. kolovoza 2025. na rođendan velike hrvatske teatrologinje, znanstvenice i umjetnice Mire Muhoberac.

 

 

VESNINA SJEĆANJA NA MAMU FANI I IGRE

Ovdje donosimo i sjećanja Vesne Muhoberac na to divno vrijeme dubrovačkoga djetinjstva u skladnoj obitelji sa sestrom Mićom i roditeljima Fani i Vlahom, ali i s cijelim nizom glumaca i ljudi od teatra koje su njezini roditelji ugošćivali u svome domu.

“Mićina i moja Mama Fani Muhoberac danas, 15. listopada, ima veliki rođendan, La rođendan, rođena je 15. listopada 1925. u našemu lijepome Gradu.

Fani Muhoberac, prva žena intendantica Dubrovačkih ljetnih igara, promijenila je paradigmu umjetnosti u Dubrovniku i u Hrvatskoj i kreirala zlatno doba Igara, od 1964. do 1972. (prije toga je bila članica Vijeća DLjI-a), kad su svaki dan na Igrama na programu bile tri ili četiri izvedbe: kazališne predstave, baleti, koncerti, opere, folklorne izvedbe, ponoćni recitali…., a gledatelji su avionima iz cijeloga svijeta dolazili na umjetnička događanja koja su se pripremala isključivo za Igre.

 

Kad su bile predstave, mamina je uputa razvođačima bila vrlo jasna: nitko tko je želio gledati predstavu nije mogao ostati iza vrata, svi su morali ući, iako su predstave bile uvijek ispunjene do posljednjega mjesta, tako da su svi bili sretni, a mnogobrojna su djeca bila na svim predstavama i znala tekstove napamet

 

Mama je osmislila ambijentalnost izvođenja kazališnih predstava na otvorenome, stvorila festivalski dramski ansambl, glumačku reprezentaciju, odnosno dovodila najbolje glumce koji su nastupali na Igrama, a mladi su glumci i akademci glumili učeći od najboljih, predstave su se pripremale na Igrama, dolazili su najbolji kostimografi, scenografi, skladatelji, a cijeli je Grad živio za Igre. Kad su bile predstave, mamina je uputa razvođačima bila vrlo jasna: nitko tko je želio gledati predstavu nije mogao ostati iza vrata, svi su morali ući, iako su predstave bile uvijek ispunjene do posljednjega mjesta, tako da su svi bili sretni, a mnogobrojna su djeca bila na svim predstavama i znala tekstove napamet.

Mama nikad nije sjedala u prvome redu gledališta na premijerama, nego je s tehnikom i autorskom ekipom stajala ispod gledališta pazeći da sve prođe dobro, prethodno zamolivši stanare okolnih kuća za razumijevanje dolazeći svakome pojedinačno doma. Sama je išla na razgovore i s vlasnicima kafića i restorana moleći ih da za vrijeme izvedbi stišaju ili ugase glazbu. Tako je i bilo. Nije mit nego je istina da je za vrijeme izvođenja dramoleta Na taraci stajao cijeli promet u Gružu nekoliko sati.

Naša je mama uvela Igre u Međunarodnu udrugu festivala, dovela u Dubrovnik prestižne svjetske umjetnike i gostujuće predstave, putovala na konferencije po cijeloj Europi govoreći o suživotu Grada i Igara, ekskluzivno omogućila izvođenje koncerata u crkvama.

 

 

U MUHOBERACA U GOSTIMA I IONESCO

Mićo i ja imale smo 5 godina kad je mama postala ravnateljica, tata je puno i naporno radio kao novinar i ravnatelj Centra za socijalni rad, ali mama bi spremno ponudila glumcima i redateljima da budu u našoj kući ako se drukčije nije moglo, tako da je naša baba Bine dolazila iz Gruža kako bi im bilo što ljepše, a oni su postali naši veliki prijatelji. U nas doma su živjeli i Kruno, i Budilica, i Dube, i Pjer, i Vesna, i Mladen, i Sven, nekad cijele obitelji….
Mami je pomagala Marica kad smo se rodile, u nas je živjela naša Jele kad smo bile male, a Jane je uvijek bila uz našu obitelj….
Uz ljude koji su imali problema i bili vezani uz tatin posao, dolazili su na kave, večere i razgovore u nas doma glumci, redatelji, prevoditelji, Histrioni, jednom čak i Ionesco….

 

Uz ljude koji su imali problema i bili vezani uz tatin posao, dolazili su na kave, večere i razgovore u nas doma glumci, redatelji, prevoditelji, Histrioni, jednom čak i Ionesco….

 

Mama bi uz cijeli posao svaki dan išla s nama ili ispod Komarde ili na Lokrum, more je za našu obitelj bilo poseban medij, tata je nabavio i barku, tako da smo ribali na pluta, a svaku nedjelju s malo širom obitelji išli smo na Dumansku ili na Mrtvo more gdje se Mićo jednom skoro utopila kad je propala kroz kolut s dvije godine, ali frizuru je držala jednom rukom da se ne pokvari, ili bi mama skupila svu djecu iz susjedstva, naše prijatelje, i išli smo na Bosanku, na Srđ, spuštali se u špilje, išli u Rijeku dubrovačku, gdje je mama živjela kao djevojčica, skupa sa sestrama Lucom, Anom i Radmilom, mamom Barnardom r. Šilje i tatom Ivom Saltarićem, okružena i drugom rodbinom, prirodom i ljepotom….

 

Mićo i ja bile smo na svim probama i predstavama svaku večer cijelo to vrijeme u divnome djetinjstvu punome igre, prijatelja i ljubavi, čuvale Izetovu / Skupovu munčjelu, a redatelji su s nama razgovarali o glumcima kao s odraslim ljudima.

 

Strani redatelji, kao i drugi umjetnici, nisu bili privilegirani smještajem u ekskluzivnim hotelima i živjeli su životom običnih ljudi, uživajući, velik je broj novinara iz Hrvatske i svijeta bio akreditiran, dolazile su radijske i televizijske ekipe iz Europe, uz Hrvatski radio i Radio Dubrovnik, i pisali su i govorili o Igrama iznimno uspješno, isječke iz novina sačuvali smo, za razliku od Igara koje nisu, zbog rata, požara, ali i spore reakcije na nepogode, sačuvale ni tekstove, ni fotografije ni snimke o ljudima i predstavama, osim ponešto u monografijama.

Mićo i ja bile smo na svim probama i predstavama svaku večer cijelo to vrijeme u divnome djetinjstvu punome igre, prijatelja i ljubavi, čuvale Izetovu / Skupovu munčjelu, a redatelji su s nama razgovarali o glumcima kao s odraslim ljudima.”

 

NAGRADA ORLANDO NIKOLI BAĆI ZA VOJNOVIĆEVA VUKA

Za one koji nisu znali: Ivo Vojnović autor je Dubrovačke trilogije o kojoj će kaštelanci osnovci učiti u svojim srednjim školama za nekoliko godina, a u čijem je trećem dijelu uprizorenja “Na taraci” sudjelovao i bivši učenik naše OŠ Jure Kaštelana glumac Nikola Baće osvojivši za svoj umjetnički rad nagradu Orlando za ulogu Vuka Konavljanina 2015. godine.  Prema riječima Roberta Šveba, ravnatelja HRT-a: “Ova nagrada, utemeljena prije gotovo pola stoljeća, postala je neizostavan dio Dubrovačkih ljetnih igara i jedno od najvažnijih priznanja za glazbena i dramska ostvarenja u Hrvatskoj. Dubrovačke ljetne igre oduvijek su simbol umjetničke slobode, stvaralaštva i trajne vrijednosti kulture. Stoga nagrada Orlando nosi posebnu vrijednost jer prepoznaje umjetnike koji svojim radom stvaraju trenutke koji nadilaze prolaznost njihove izvedbe, to su trenutci koji ostaju u kolektivnom sjećanju publike, ali i trajno ulaze u povijest hrvatske umjetnost.”

 

 

Sanja Miloloža, foto: Ž. S. i privatna arhiva Vesne Muhoberac, Jezerokuta i brezavocalart.com