Udruga Jezerokut i Društvo profesora hrvatskoga jezika 17. knjigu niza Obljetnice posvećuju velikom Senjaninu rođenom 17. veljače 1865., a preminulom 29. listopada 1908. u Sarajevu. Autor je četiriju zbirki pjesama, od kojih je četvrta otisnuta posthumno: Bugarkinje, Izabrane pjesme, Trzaji i Pjesme

 

O Silviju Strahimiru Kranjčeviću vrijedi pisati. Portal za škole /preuzeto sa stranica NSK u Zagrebu/ o njemu piše ovako:

“Ako je osamdesetih godina 19. stoljeća hrvatskom književnošću prevladavala proza, devedesetih godina prvenstvo pripada Kranjčevićevu pjesništvu. U Sarajevu osam godina (1895. – 1903.) uređuje književni časopis Nadu, koji je izdavala Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. Tada je uživao veliku slobodu kao književnik i stekao velik ugled. Stvorio je novi pjesnički govor u hrvatskoj književnosti i uzdigao hrvatsko pjesništvo na europsku razinu.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 210 zapisa o njegovim djelima.

Silvije Strahimir Kranjčević, pjesnik i istinska hrvatska domoljubna veličina, preminuo je u Sarajevu 29. listopada 1908. godine nakon teške bolesti, ne navršivši četrdeset četvrtu godinu života.”

Ta ne postoji uzalud cijelo područje znanosti o hrvatskoj književnosti o njemu – kranjčevićologija.

 

MULTIMEDIJSKA KNJIGA OKOVI SU KRILA

A na meni je predstaviti mrežni zbornik Okovi su krila čiji su autori prof. dr. sc. i kranjčevićolog Daniel Miščin, profesorica hrvatskoga jezika i izvrsna savjetnica u OŠ Jure Kaštelana Sanja Miloloža i profesorica hrvatskoga jezika i književnosti u Gimnaziji Sesvete Draženka Čutura. Ovaj zbornik, objavljen prigodom 160. obljetnice rođenja Silvija Strahimira Kranjčevića suradnjom DPHJ-a i udruge Jezerokut sedamnaesta je knjiga na popisu obljetničkih zbornika s mrežne stranice DPHJ-a i podijeljen je na tri glavna dijela.

KRANJČEVIĆEVE PJESME ZA OSNOVNU ŠKOLU, SREDNJU ŠKOLU I SVEUČILIŠTE

U prvom je dijelu uz Miščinovih nekoliko napomena o Kranjčevićevu pjesništvu ponuđen izbor od 25 pjesama Silvija Strahimira Kranjčevića poredanih prema razinama obrazovanja. Za osnovnu školu Daniel Miščin odabrao je pjesme Hrvatskoj, Radniku, Senju-gradu, Noć na Foru i Pred knjigom povijesti roda moga. Srednjoj školi dodijelio je pjesme In tyrannos, Gospodskomu kastoru, Sveljudski hram, Zapad sunca i Moj dom. Pjesme za fakultetsku razinu obrazovanja podijeljene su na one za studente književnosti (Pred kraljevskom pločom u Baški, Heronejski lav, Kako je postala nada, Ja mišljah…, Astrea), na one za studente filozofije (Zadnji Adam, Iza spuštenijeh trepavica, Misao svijeta, Dva barjaka, Mramorna Venus) i na one za studente teologije (Mojsije, Hristova slika, Eli! Eli! Lama azavtani?!, Goglota, Mir vam!).

 

KRANJČEVIĆ ŽIVI U ŠKOLAMA

Drugi dio zbornika posvećen je prisutstvu Kranjčevića u hrvatskim školama. Tako su u 2. d razredu Gimnazije Sesvete pod mentorstvom profesorice hrvatskog jezika i književnosti te škole Draženke Čuture radili projekt Kako Kranjčevića približiti 21. st. u kulturi, turizmu ili gospodarstvu? i na pet načina prikazali Kranjčevića u svojem gradu i školi. Kranjčevićevi dani bio bi naslov festivala održavanog u Kranjčevićevom rodnom gradu, Senju, od 28. do 30. listopada svake godine za “promicanje književnog stvaralaštva, povezivanje kulture, obrazovanja i turizma te poticanje mladih na čitanje i literarno izražavanje“, kako su naveli gimnazijalci u svojem dijelu zbornika. Putevima Kranjčevića vrlo je kreativno osmišljena potraga za blagom kroz Senj, a Strahimire, ne ljuti se! zabavna je društvena igra kojom se uči o Kranjčeviću na posebno zanimljiv način. Jedna se grupa srednjoškolaca sjetila na razne predmete ispisati Kranjčevićeve stihove i neke motive iz njegovih pjesama, a posebno je interesantno to da su ih ispisali na padobrane, kravate, platnene vrećice, maskice za mobitele, naušnice, šalice, časopise za mlade pa čak i kao tetovaže. Jedna je pak ideja bila osnivanje Muzeja Silvija Strahimira Kranjčevića koji bi bio ujedno i njegova spomen-kuća čije bi sobe bile simbolično obojane u boju koja posebno predstavlja neku fazu Kranjčevićeva života. U OŠ Jure Kaštelana profesorica Sanja Miloloža izradila je plakat o pjesmi Moj dom koji je postavljen na interaktivnu ploču (padlet) učenicima osmih razreda i virtualnu igru Tko želi biti SILVIJEVAC? temeljenu na poznatoj televizijskoj igri Tko želi biti milijunaš?. U OŠ Jure Kaštelana učenica 8.b razreda Kiara Delić usmeno je kazivala pjesmu Moj dom, a učenica Ema Gereš izabrala je Silvija Strahimira Kranjčevića za obvezni seminarski rad u 8. b razredu. Kranjčević je u OŠ Marije Jurić Zagorke učenicima približen uz interpretaciju i analizu pjesme Moj dom profesorice Melite Horvatek Forjan, a predviđeno je da se učenici uključe s komentarima i kritičkim promišljanjem na temu domovine i stihova njoj posvećenih. U OŠ Malešnica profesorica Sanja Bosak izabrala je dvoje učenika za kazivanje dviju Kranjčevićevih pjesama, a o njihovim je izvedbama snimila videozapis koji je sastavni dio multimedijske knjige.

 

 

PORTRETNA FOTOGRAFIJA KRANJČEVIĆEVE UNUKE IZ PRIVATNE ZBIRKE 

Treći dio zbornika, koji je ujedno i posljednji, sastoji se od silvijevskih odjeka, tj. od četiriju naslova: Tragom imena, Obiteljska sjećanja, Ispod trepavica i Okovi su krila.

Profesorica Sanja Miloloža u Tragovima je imena iznijela sve trgove, ulice, spomenike, škole i druge ustanove koje ponosno nose Kranjčevićevo ime. Sveučilišna profesorica Gorka Vuletić, psihologinja, praunuka Silvija Strahimira Kranjčevića, za ovo je izdanje napisala uspomenski tekst Obiteljska sjećanja u dogovoru sa svojim ocem Silvijem koji je ime dobio upravo po svojem slavnom djedu pjesniku. Ovo poglavlje obogaćeno je zanimljivim fotokolažem: jedna od upotrijebljenih fotografija posebno je vrijedna jer dolazi iz brižno čuvane privatne arhive uspomena Gorke Vuletić: riječ je o portretnoj fotografiji kćeri Ele Kranjčević i Silvija Kranjčevića Višnje Kranjčević koja je kao mala djevojčica ostala siroče (otac joj je umro 1908., a majka 1911. godine pa je povjerena na odgoj svojoj teti Mili, majčinoj mlađoj sestri, i njezinu suprugu).

Ispod trepavica je nova Liliemsova pjesma posvećena hrvatskom književniku, ovaj put svemirskom senjskom pjesniku, čiji je tekst napisala prof. Sanja Miloloža, koju je uglazbio prof. Marko Jašek i aranžirao njegov otac Zoran Jašek. Pjesma je u fazi snimanja, a demo snimku u izvedbi profesora marka Jašeka na klaviru možete poslušati ovdje. 

 

Demo pjesme ISPOD TREPAVICA (M. Jašek / S. Miloloža / Z. Jašek) posvećene S. S. K.

 

U završnoj riječi zbornika, urednica Sanja Miloloža zahvaljuje svim suradnicima zbog djelovanja, uključenosti i vremena utrošenog na stvaranje ovog zbornika te zaključuje zbornik posvetivši ga našem velikom, voljenom, hrvatskom i svemirskom Silviju Strahimiru Kranjčeviću.

Knjigu, objavljenu 29. listopada 2025. na točan datum Silvijeva spomendana, možete besplatno pročitati na stranicama DPHJ-a i ovdje u Čarobnoj fruli.

Josip Škof, 8. b, foto naslovnice: Sanja Miloloža