Razgovor s Fredom Foxom, bratom Terryja Foxa

Nadahnjujuće životne priče iz cijeloga svijeta potvrđuju

vrijednost pojedinčeve ustrajnosti, a kad se tomu doda

plemenitost, onda  svijet postaje bolje mjesto za život.

Baš je o tome u novoj sportskoj dvorani OŠ Jure Kaštelana

svjedočio brat hrabroga mladića Terryja Foxa koji je slavu

stekao trčeći  s amputiranom nogom jedan maraton dnevno

tijekom 143 dana, i to kako bi prikupljao novac za medicinska

istraživanja i širio svijest o važnosti borbe protiv karcinoma

 

ZAGREB, 23. rujna 2024. Ove je godine u glavni grad Hrvatske došao Kanađanin Fred Fox koji je učenicima 6., 7. i 8. razreda OŠ Jure Kaštelana, novinarima Čarobne frule i profesorima održao predavanje o Maratonu nade. Nadahnjujuće priče iz cijeloga svijeta potvrđuju vrijednost pojedinčeve ustrajnosti, a kad se tomu doda plemenitost, onda svijet postaje bolje mjesto za život. Baš je o tome u novoj sportskoj dvorani OŠ Jure Kaštelana svjedočio brat hrabroga mladića Terryja Foxa koji je slavu stekao trčeći s amputiranom nogom kako bi osvijestio društvo koliko je važna borba protiv karcinoma.

 

(prema tekstu sa stranice Lige borbe protiv raka Split)

 

Terry je nažalost bolovao i preminuo od neizlječive bolesti, ali je ostavio sjajan trag koji diljem cijeloga svijeta pronosi njegova zaklada Terry Fox Run. Nakon zanimljiva predavanja, koje je bilo na engleskom, i prikazivanja dokumentarnoga filma o Terryju, gospodin Fred Fox odgovarao je na pitanja učenika iz publike, a potom i na nekoliko novinarskih.

 

Videozapis snimila S. Miloloža

 

Gospodine Fox, kakav je Terry bio kao dječak? Koju biste njegovu osobinu istaknuli, čime se isticao?

Terry je bio jako uporan dječak koji je uvijek završio s onim što je započeo. Ta upornost ostala je i u njegovoj odrasloj dobi. Njegova odlučnost, njegov naporan rad i njegova humanitarnost te želja da pomogne drugima.

 

 

 

Jasno nam je da i u treninzima treba biti uporan da se postignu dobri rezultati. Za to treba i vremena. Što je Terry volio raditi osim što se bavio sportom?

U pravu ste kad kažete da treba biti uporan i da treba uložiti trud i vrijeme ako se želiš kvalitetno baviti sportom. Zato Terryju i prije bolesti nije ostajalo mnogo vremena za druge aktivnosti. Sportovi su bili više-manje to. To je bilo ono što je najviše volio raditi, ali je također volio ići u školu i učiti.

 

Sjećate li se koji je bio Terryjev najdraži predmet u školi?

Mislim da je to bila matematika.

 

Što mislite kolik je doista i danas Terryjev utjecaj na druge ljude koji imaju karcinom ili neku drugu tešku bolest i njihove obitelji?

Pošto se razbolio, svu je energiju ulagao da ostvari svoj sportski cilj koji je umjesto rekorda imao mnogo jaču dimenziju: da proširi svijest o karcinomu kao bolesti o kojoj se onda malo znalo, i da se pomogne onima koji su se s karcinomom morali suočiti u svom životu. Zato njegove utrke imaju važnost, da se pomogne drugima. Terryjeva priča jako je inspirativna i potakne te da pogledaš svijet iz jedne druge perspektive. Nadam se da je i vas nadahnula i da ćete sudjelovati u sljedećoj Terry Fox utrci, jer to je za vas 4 eura, a nekome to može spasiti život.

 

 

 

Kad ste to spomenuli, sudjelujete li i vi u utrkama? Znamo da se bavite organizacijskim poslovima, ali trčite li?

Da, aktivno sudjelujem cijelo vrijeme kod kuće u Kanadi, u svom rodnom gradu i ponekad u drugim dijelovima Kanade, jučer sam sudjelovao u Zagrebu, u Londonu i u Irskoj. Sudjelujemo svake godine jer mislimo da je to jako važno.

 

Imate li još uvijek Terryjevu  bocu iz oceana?

To je jako dobro pitanje. Da, imamo. Postoji muzej u u glavnom gradu Britanske Kolumbije Victoriji na otoku Vancouveru koji ima muzej koji ima tu slavnu bocu, a također i umjetnu nogu i njegove majice.

 

 

Što mislite, što bi Terry rekao da vidi sve te festivale trčanja koji se diljem svijeta održavaju u njegovu čast?

Bio bi jako ponosan. Ono što je započeo 1980. nadahnulo je toliko ljudi da se odreknu svog vremena i da daju donacije za istraživanje raka.

 

Kako je uopće došlo do ideje da se počnu održavati utrke Terryja Foxa? 

To nije bila moja ideja. Bila je to ideja čovjeka po imenu Isidore Sharp koji je vlasnik hotela Four Seasons širom zemlje, on je htio to napraviti. Tako da su se prvi koraci dogodili nekoliko mjeseci nakon što je Terry umro u rujnu 1981.

 

 

I očito se dogodilo čudo jer se svake godine u rujnu od 1981. utrka trči i prikupljaju se donacije. Jeste li mogli zamisliti da će se sve ovako razviti u svijetu i polučiti takav uspjeh?

Ne, to nikada nismo mogli znati, ali Kanađani su bili ti koji su prvi volontirali kako bi se organizirale utrke Terry Fox. Nakon toga ljudi i u inozemstvu sudjeluju donirajući novac za istraživanje raka, znači ne samo u Kanadi nego diljem svijeta, kao i ovdje u Hrvatskoj.

 

Kakvo je stanje ove godine? U koliko se država održavala utrka i u kojim je gradovima bilo najviše sudionika?

U 33 zemlje ove godine, mislim da Zagreb ima jedno od najvećih sudjelovanja u svijetu. Nisam siguran, možda u Indiji i Kini postoji nekoliko Terry Fox utrka koje su možda malo veće, ali je ova utrka u Zagrebu među najvećim po odazivu trkača.

 

Gospodine Fox, znamo da to nije u prvom planu, ali ipak, jesu li možda postignuti neki rekordi u trčanju na Terryjevim utrkama? 

Ne znam koji su rekordi postignuti u trčanju. Samo znam da smo svake godine postavili rekorde u skupljanju sredstava za istraživanje raka kako bi se pomoglo oboljelima i njihovim obiteljima. A ti su plemeniti rekordi najvažniji.

 

 

Zanimljivo je da je profesorica Svjetlana Seljanec-Savković, velika pobornica humanitarnih događanja, petnaest puta sudjelovala na utrci, a naš novinar David Doroda pohvalio se da je sudjelovao na ovogodišnjoj utrci koja je, prema riječima Freda Foxa, u Zagrebu okupila oko 5000 ljudi.

Utrku u Hrvatskoj organizira Veleposlanstvo Kanade, tvrtka MPG i Hrvatska liga protiv raka, a održava se pod pokroviteljstvom Gradonačelnika Grada Zagreba, Ministarstva zdravstva, Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“. Prikupljena sredstva namijenjena su za istraživanje i borbu protiv raka, a ovogodišnja će biti donirana Klinici za dječje bolesti Zagreb za istraživanja kasnih komplikacija i popratnih pojava nakon onkoloških tretmana kod malih pacijenata.

Lara Miloš, 7. b, David Doroda, 6. a, Katarina Šaravanja, 6. a, foto: Sanja Miloloža