Kako se kuharica u Osnovnoj školi Jure Kaštelana Biserka Barać, popularna teta Maja, vratila pisanju u Čarobnoj fruli i predstavljanju knjiga što ih je “s guštom” pročitala

 

Kako smo najavili u Kaštelanopolisu, vratila nam se teta Maja u književno-čitalačku rubriku Kulture i odrastanja. Za svoj debut (prvo pojavljivanje u javnosti) u digitalnoj Čarobnoj fruli govori nam i piše kako se vratila našoj suradnji i predstavljanju knjiga koje je “s guštom” pročitala otkrivajući  što joj se jako svidjelo, kojom je bojom obojena radost i da su načitani ljudi empatičniji i bolji od nenačitanih kojim god da se poslom u životu bavili. “Svi bismo voljeli biti u boljem svijetu, i školarci, i bake, i mačke, i oni koji s njima i uz njih žive”, tvrdi teta Maja. Pa piše…

 

Načitani su ljudi empatičniji i bolji od nenačitanih, kojim god da se poslom u životu bavili. 

(teta Maja)

Dragi moji FRULAŠI,

nije me bilo dugo, dugo… dok je naša Frulica bila u tiskanom obliku, mogli ste me čitati, ali kad smo prešli na moderniji, digitalni način, nekako nisam imala volje. Ipak ja volim časopise i knjige držati u rukama i listati. Naša draga Sanjuška (kako je ja znam povremeno zvati iz milja) uspjela me nagovoriti da se vratim.

Za početak mi je dala tri knjige. Idemo redom.

 

Julijana Matanović, Rečeno – učinjeno

Znala je Sanjuška da ja volim romane! Na naslovnici knjige iz Biblioteke Zeleni tigar piše da je ovo štivo za roditelje, a može ga pročitati i pokoja baka. Gle, znači, izrijekom nešto za mene!  Omica je zakon jer sam se u puno slučajeva poistovjetila s njom… pogotovo u mazanju nutele! Ja sam ovaj roman pročitala u dahu, a sigurna sam da biste i vi.

 

Omica je zakon jer sam se u puno slučajeva poistovjetila s njom… pogotovo u mazanju nutele! 

 

Pratimo život male Tinke koje je dijete rastavljenih roditelja, živi s mamom i bakom i piše svoj dnevnik o svakodnevnim događanjima u školi. Fora je što možete naučiti i nešto latinskoga… Ajmo, moji šestaši, sedmaši i osmaši, pročitajte što se sve Tinki događalo i dođite do kuhinje da prokomentiramo pročitano.

 

Sanja Miloloža, Svevidljiva Iva

O ovome ću malo više pisati jer je ipak to knjiga naše profesorice s glazbom našeg bivšeg profesora posvećena bivšoj suradnici Čarobne frule. Svevidljiva Iva, u izdanju Josipove jezične galerije, zbirka je razigranih dječjih šaljivih i malo manje šaljivih pjesama. Vrlo je osobna jer je posvećena Sanjuškinoj Ivi, ali i univerzalna, jer donosi čudesne trenutke djetinjstva i odrastanja. Omica je zakon (ovaj put riječ je o Ivinu mačku Omiju, a ne baki koja maže nutelu), i u knjizi i stvarnosti (kao što možete vidjeti na fotki).

 

 

Omica je zakon i u knjizi i u stvarnosti, i kao baka i kao mačak. 

 

Postoji tiskana i mrežna Svevidljiva Iva, a obje imaju tri dijela. Drugi je dio A u stihu mala glazba, melodija versa   (ako niste znali, vers je stih). Tu su profesoričine pjesme koje je uglazbio naš bivši glazbenjak Marko Jašek, a objavljene su na CD-u našeg zbora Kaštelanci.

 

 

U e-izdanju sve te pjesme možete čuti, ja ih rado slušam jer su vesele i dječje. A volim i grupu Liliems koju su osnovali ti isti naši profesori Sanja i Marko. Ako još niste upoznali njihove pjesme, svakako poslušajte „Za nebo rođena“, mene svaki put rasplače. Imate u medijskom kutku Čarobne frule Liliemsov koncert koji se održao u našoj školi, dovoljan je klik.

 

Natalija Mitrić, Koje je boje radost

Mala slatka slikovnica za našu najmlađu populaciju, predškolsku dječicu i naše prvašiće, ali i  za sve one koji se pitaju kojom se bojom obojila radost. Autorica Natalija Mitrić mama je naše učenice Franke i gostovala je, kaže mi Sanjuška, sa svojom udrugom Fabulus u našoj školi.  Predstavljala je goranski zavičajni govor, a mogli ste zaigrati i kviz Goranski cukrac. Ja kviz nisam igrala (tko bi kuhao i prao suđe umjesto mene!?), ali meni je njezina slikovnica baš cukrac, bombončić: od stranice do stranice u jednom jedinom danu prošla sam kroz pet emocija.

 

 

Teta Maja, foto: Sanja Miloloža